Foto Srdjan Vrancic / CROPIX
Od EU smo već dobivali sljedovanja za krpanje šteta od poplava, ali to nije nikakvo rješenje. Nama treba pomoć za ulaganja u bolji koncept preventive. Ali prije toga moramo imati plan, odnosno znati što želimo. Izgleda da to ne znamo. I to je, kao i u svemu, naš osnovni problem
I eto nas, idemo opet ispočetka. Ministar Jakovina smirivao je strahove prognozom da poplava neće biti, ali vodena stihija ponovo lomi sve pred sobom. U Karlovcu su poplavljene stotine kuća, razlijevaju se Kupa i Korana, Una prijeti Kostajnici, vodostaji na pogođenim područjima mjestimično su još veći nego lani, kada su bujice razrušile Gunju i druga mjesta, najviše na istoku zemlje.
Obnova Gunje još uvijek nije posve dovršena, na sanaciju prošlogodišnjih šteta samo u županjskoj Posavini otišle su stotine milijuna kuna iz državnog proračuna, a podivljale rijeke evo opet prodiru u kuće, uništavaju imanja i strojeve, prevrću ceste i otvaraju novu rupu bez dna koju će se opet morati zapuniti i platiti da se postradalim i emocionalno upropaštenim ljudima vrati koliko toliko normalan život.
Pa vidi li netko od nadležnih da za sumanuto ponavljanje ovakvih užasa svake godine doista više nema ni zere opravdanja, ni mrve isprike? Dokle će se još čekati prije nego se krene s nekim ozbiljnim etapnim projektom za sprečavanje poplava u cijeloj Hrvatskoj, planom koji će zajedno, svatko u okviru svojih ovlasti, provoditi i vlast, i svi čelnici lokalne samouprave, bez obzira jesu li iz vladine ekipe ili iz opozicije?
Ovo stanje toleriranog kaosa moralo se odavno prekinuti. Prvo jer je sustav dužan zaštititi svoje stanovništvo i imovinu od tragedija i devastacija čije reprize gledamo na sto strana diljem države svake godine iznova u razdobljima kiša i otapanja snijega.
A drugo zato što se zbog nebrige, nereda i očigledne dezorganizacije u sustavu zaštite od poplava svake godine baca golemi javni novac na golo krpanje šteta. I to novac koji će već dogodine sto posto propasti kao da ga nikad nije ni bilo, jer će se oborine opet stuštiti na zemlju, rijeke će opet nabujati i razliti se, naselja će opet biti poplavljena i sve što je uloženo opet će progutati blatne vode.
A poslije ljudi nikad neće biti financijski obeštećeni kako spada, uvijek će fondovi biti prekratki da se sva razaranja od poplava korektno plate.
Sama Vlada zbrojila je da je u ovih 20 godina prijavljeno oko 30 milijardi kuna šteta od elementarnih nepogoda, a za odštete je isplaćeno tek nešto više od jedne milijarde.
A ni prethodna HDZ-ova nije napravila ništa. Kao ni župani, koji se svake godine u kamere zgražaju što padaju kiše, pa onda prebacuju krivicu za poplave na sve druge. Umjesto da sami napišu ozbiljne projekte zaštite od voda i pošalju ih u Bruxelles, gdje sredstava za to ima dosta.
Od EU smo već dobivali sljedovanja za krpanje šteta od poplava, ali to nije nikakvo rješenje. Nama treba pomoć za ulaganja u bolji koncept preventive. Ali prije toga moramo imati plan, odnosno znati što želimo. Izgleda da to ne znamo. I to je, kao i u svemu, naš osnovni problem.