Primorsko-goranski HDZ jako se potrudio da centrali predloži umivenu i finu listu kandidata za izbore za Sabor, o kojoj upravo danas odlučuje Predsjedništvo HDZ-a. Sve načelnici i gradonačelnici, ljudi koji puno rade i nemaju vremena za puno ideologiziranja i politiziranja, s ciljem da HDZ u 8. jedinici popravi svoj izborni rezultat i s mizernih 12 posto iz 2011. godine dođe barem na respektabilnih 20-ak posto, čime se može osvojiti najmanje tri, a moguće i četiri mandata ako ostane puno glasova ispod praga.

No, sve je uzalud – tu je šef stranke Tomislav Karamarko glavom i bradom da to sruši na minimum. Doći u Rijeku i na svom stranačkom skupu prijetiti smjenjivanjem legalno izabranog intendanta HNK Ivana pl. Zajca te nazivati kulturnu politiku grada »kulturnom okupacijom Rijeke«, to može samo politički amater koji radi u korist vlastite štete.

To je politika od koje je, na neki način, odustalo čak i desno krilo HDZ-a – Mile Biondić, doduše, još uvijek organizira svoje performanse u kojima traži smjenu Olivera Frljića pred kazalištem, no sa sve manje efekta i sve manje kontroverzi, a sve više ignoriranja javnosti. I on je odlučio zamrznuti svoje članstvo u HDZ-u, kako smo jučer imali prilike čuti, a problem Olivera Frljića još je uvijek problem samo za Karamarka.

On očigledno nije razumio da takvim pokličima neće povećati broj svojih izvornih, desnih birača. Oni ionako nikada neće glasati za »crvene« i »frljićevce«, i njihov je broj za HDZ zapravo već godinama stabilan i fiksan, osim kad se 2011. HDZ gotovo raspao, a Sanader završio u zatvoru. No, ono što je Karamarko napravio, to je čisti politički kontraefekt za njega – samo je motivirao SDP-ove i lijeve birače da se razljute što je netko u njihov grad došao smjenjivati i prijetiti.

Ako im je nedostajalo motivacije i volje da podrže Zorana Milanovića, sada će barem biti motivirani da kazne takvu drskost HDZ-ovaca koji će im, valjda, objasniti jesu li domoljubi ili nisu, što trebaju gledati u kazalištu, koje knjige trebaju čitati i slično. Ovime je šef HDZ-a samo dao šlagvort riječkom gradonačelniku Vojku Obersnelu koji ga je s guštom dočekao na volej i nazvao »egzorcistom« koji će čistiti nepoćudne u novoj klerikalnoj državi koju će voditi. Iako Obersnel osobno ne sudjeluje u izborima, jedva je dočekao da baš na Frljiću »šutne« Karamarka.

Nažalost, HDZ-ov PR je u ovim izborima ispod svakog očekivanja, niti strukturiran, niti kontroliran, a sam šef stranke njegova najslabija karika. Imao je već bezbroj gafova – najprije je promašio vlastitih pet točaka gospodarskog programa, koje inače uopće nisu loše kao poruka i da ih se u kampanji dosljedno ponavlja, da uspiju doprijeti do građana, HDZ bi odmah porastao pet posto.

No, uporno se luta u bespućima povijesne neozbiljnosti i lupa štogod padne na pamet taj čas, pa se tako u Šibeniku, umjesto u Splitu, govori o Hajduku, u Rijeci se zazivaju smjene i otkazi, pričaju se besmislice o ZAMP-u i slično. Taj roman toka svijesti je potpuno pojeo glavne poruke kampanje HDZ-a.

Dodatno, Karamarko je već bezbroj puta uspio pomiješati te točke programa, nije ih uspijevao pobrojati do tri, da bi na kraju ovih dana čak fulao i sam datum izbora. Čovjek očigledno još pati od treme, što uostalom sad već svi znamo jer je odbio svaku mogućnost sučeljavanja ne samo s Milanovićem, nego sa svima iz Vlade ili SDP-a. No, ako imaš tremu od javnih nastupa – pa kako misliš biti premijer?! Donijet ćeš odluku i bojati je se javno iznijeti?

Najveća blamaža pritom su Karamarkovi blesimetri – jeste da su diskretni i moderni, skoro nevidljivi, ali ipak su tu. Nažalost, Karamako bez šalabahtera ne uspijeva govoriti 15 minuta na vlastitim stranačkim skupovima, a javnost bi mu sigurno lakše oprostila običan papirić kao podsjetnik, nego ove mimikrija-blesimetre što se ipak jasno vide.

Vjerojatno je zadnji cilj bilo koga u političkoj kampanji da ga konkurencija sprda, a Karamarku se upravo to dogodilo. I mediji i društvene mreže gore od ruganja HDZ-ovom pretendentu na mjesto predsjednika Vlade. To sigurno nije dobra reklama, a kad se na sve dodaju i nepromišljene poruke o tome da će se smjenjivati, otkazivati i bacati na ulicu, tada je izborni uspjeh potpuna iluzija.

Naravno, HDZ uvijek može računati na svoje stabilno biračko tijelo. To je ono dio kojega još uvijek misli da je Franjo Tuđman živ, ili ono koje za Milanovića i njegove ne bi dalo glas ni da cijeli HDZ na kraju završi u zatvoru. No, svi oni drugi, desni centar, umjereniji i ideološki rasterećeni birači koji su do prije samo nekoliko mjeseci bili sigurni da pasivni Zoran Milanović više nikad neće dobiti njihov glas, sada su već opet »otputovali« od HDZ-a. Oporbeni blok u ovoj kampanji nije zasad uspio dobiti niti jedan glas više – samo manje, i to je tužna istina o alternativi možda i potpuno nesposobnoj Vladi Zorana Milanovića.

Da je frajer, Tomislav Karamarko odazvao bi se pozivu Olivera Frljića na predstavu »Sex« u petak 16. listopada. Sjeo bi u prvi red ili u počasnu ložu, i pokazao da nije zatucani konzervativac koji će uvesti policijsku državu nego normalan demokratski političar. Jedan balet još nije nikog ubio. Pa bi možda, »na eks«, dobio i koji glas više. To jest, možda bi SDP u Rijeci dobio koji glas manje.