Tko je rekao da u Hrvatskoj nije došlo do promjena u društvu?! Ova kampanja, a pogotovo izborni skupovi HDZ-a i SDP-a pokazuju da itekako jest. HDZ je postao stranka koja okuplja društveno potlačene i osiromašene, a SDP stranka elitista koja šalje svjetonazorske poruke o tome da cajka nije njihov civilizacijski standard, da su oni daleko iznad toga. Što i jesu, barem većina njih – osim kad pjevaju Thompsona.

Dovoljno je bilo pogledati HDZ-ov skup jučer u Rijeci – glavne poruke skupa svodile su se na to da hrvatski čovjek mora moći živjeti od svoga rada i svoje plaće. Rad, jedna je od glavnih komunikacijskih poruka u ovoj kampanji. HDZ govori o tome da ljudi bježe iz Hrvatske jer ovdje nema ni najosnovnijeg posla, pritom ne govore toliko o stručnjacima, liječnicima ili znanstvenicima koji odlaze za karijerom, govore o običnim radnicima, plavim kutama, ljudima s mnogobrojnim obiteljima i puno djece koji odlaze iz zemlje u potrazi za golom egzistencijom. A u publici – naočigled osiromašeni ljudi, vjerojatno niže obrazovne strukture koji su radni vijek proveli u niže plaćenim djelatnostima, a sada su u mirovini koju žive skromno, sa sjećanjem na mladenačke dane kad su bili proljećari i sanjali Hrvatsku. Da bi sada u njoj bili nezadovoljni i frustrirani.

To nije optička varka – HDZ danas doista njeguje imidž stranke koja okuplja potlačene dijelove stanovništva. Rječju – one koji se nisu znali snaći u tranziciji, i koje je sanjana Hrvatska stavila skoro pa na društveno dno.

Zašto to čine? Jasno je – to je prirodna struktura HDZ-ovog biračkog tijela, konzervativnih i tradicionalnih birača, kojima nacionalizam daje energiju za slabe egzistencijalne dane. Nažalost, HDZ-ova vrhuška, elita, manipulira tim ljudima, svjesno u izborne svrhe koristeći njihovu ekonomsku neveselu situaciju. Na takvim skupovima žarko navijanje i euforiju pozivaju samo pokliči protiv »crvenih«, a posebne su teme u Rijeci intendant Oliver Frljić i SDP-ov nositelj liste Željko Jovanović. Oni »iz mrtvih« dižu inače neveselu riječku HDZ-ovu publiku, s ne baš optimističnim zaključkom da će HDZ ovdje na izborima teško moći polučiti išta bolji rezultat nego zadnjih nekoliko ciklusa. Neveselo, jedina je riječ koja se nameće.

S druge strane, pozitivna energija SDP-ovaca ovih dana kulja sa svih skupova. Moderna, građanska, anti-cajka stranka, koja okuplja jednake takve moderne i urbane, mahom mlađe, obrazovane i poduzetništvu okrenute ljude, slika je koja se šalje iz SDP-a. Također – svjesno i namjerno. Ovdje nema ni govora o proleterijatu, radnicima, prekarijatu – glavna je poruka da se obrazovan i sposoban čovjek u stanju pobrinuti sam za sebe, a država je tu da skrbi samo za slabe i siromašne, one koji su bolesni i svoju priliku su silom prilika morali propustiti. Za sve drugo, SDP-ov se građanin Hrvatske sam mora i može pobrinuti. Puno afimativnija, optimističnija i pozitivnija kampanja koja govori o vjeri u vlastite snage.

No, ostaju otvorena dva pitanja: prvo, tko će doista zastupati radnike, one koji žive od svog rada? Anakroni i grabeži sklon HDZ, ili moderni i urbani, ali i lakonski SDP, koji najčešće čeka da se problemi riješe sami od sebe.

I drugo: gdje su tu tajkuni? Je li HDZ doista prestao biti stranka koja zastupa krupni kapital i 200 obitelji, a SDP postao takvim, dok se naslikava s Rajićem, Tedeschijem ili čak Antom Todorićem? Najvjerojatnije je da jedni i drugi samo emitiraju sliku, imidž, koji im u ovoj kampanji treba. No, činjenica jest da HDZ izgleda zastarjelo i otužno, a SDP trenutno zrači energijom koja Hrvatsku možda može pokrenuti.

HDZ kao da je već odustao, dok je kod SDP-a ipak upitna uvjerljivost u tom modernitetu, koji kao da je prepisan iz udžbenika blairovskih PR-ovaca. A u tom udžbeniku srednji sloj je praktički nestao.