Bivša premijerka Jadranka Kosor predložila je prošli tjedan da se, zbog sadašnje situacije s izbjeglicama, odgodi raspuštanje Sabora te shodno tome i parlamentarne izbore. Ona smatra da se tehnička vlada u iduća dva do tri mjeseca ne bi imala snage nositi s novim mogućim zapletima u izbjegličkoj krizi.

Ali, malo je vjerojatno da će se nešto radikalno promijeniti do 20. veljače, kad istječe ustavni rok za izbore. Jedino možda zima malo uspori priljev izbjeglica. Dakle, odgađanjem izbora ne bi se zapravo ništa dobilo. Međutim, u pravu je Jadranka Kosor, ovo doista nije pogodno vrijeme za izbore.

 Problem izbjeglica još dugo neće biti riješen, a za tri mjeseca Hrvatska bi se mogla transformirati u sasvim drukčiju državu nego što je danas. U slučaju smjene vlasti, članovi Europskog vijeća bi od Tomislava Karamarka ili Kolinde Grabar-Kitarović, ovisi koga bi HDZ od njih dvoje slao na te sastanke, mogli doznati da je Hrvatska, gotovo preko noći, postala ideološka ispostava mađarskog premijera Viktora Orbana i priključila se ksenofobnom bloku članica EU-a što ga osim Mađarske čine još Češka, Slovačka i Poljska.

No, ako je to volja naroda, nikako je se ne može spriječiti pomicanjem izbora na početak 2016. godine. Stoga ih treba održati kako je i planirano. A u kampanji će glavno pitanje upravo biti hoćemo li da Hrvatska bude kao Njemačka, ili možda kao Mađarska.

 Ako dnevno u zemlju pristiže pet do deset tisuća očajnih ljudi u potrazi za srećom, uistinu je nezahvalno govoriti da ova humanitarna i socijalna kriza ima i dobrih strana, ali tri bi stvari ipak valjalo istaknuti.

 Na prvom je mjestu svakako solidarnost koju hrvatski građani na terenu pokazuju prema izbjeglicama. S tim se zaista možemo ponositi. Tu je zatim vrlo solidan sustav prihvata izbjeglica koji je organizirala Vlada.

Što se, pak, parlamentarnih izbora tiče, aktualna je drama djelovala razotkrivajuće na sve političke aktera i to je jako pozitivna činjenica. Nema više političke mimikrije, pristup rješavanju problema izbjeglica iz svih je izbornih sudionika izvukao i ono što nisu htjeli do kraja iznijeti na svjetlo dana. Ili su se sami sebe stidjeli, ili su kalkulirali da bi im štetu moglo nanijeti ako u potpunosti iskažu svoje namjere.

 I ranije su iz HDZ-a povremeno stizali signali da je ta stranka na putu da prigrli orbanizam, ali sada se Karamarko sasvim otvoreno svrstao uz mađarskog premijera. To je onda nužno maksimalno pojednostavilo izjašnjavanje birača. Oni će uskoro odlučivati žele li da Hrvatska ostane otvorena zemlja liberalne demokracije, ili su za takozvanu neliberalnu državu kakvu prakticira Orban, kojeg je Angela Merkel prije pola godina upozorila da »ne shvaća riječ neliberalan u vezi s demokracijom«.

Sve su ostale teme, čak i one gospodarskog karaktera, dospjele u treći plan. Ako će, primjerice, HDZ i objaviti napokon nešto iz svojeg ekonomskog programa, to će proći uglavnom nezapaženo. Irelevantno je jesu li oni za to da stopa nekog poreza bude tri postotna poena veća ili manja.

Izbori će biti sudar dviju temeljito suprotstavljenih koncepcija države i društva, a hrvatski građani će se, sukladno preferencijama, opredjeljivati za Zorana Milanovića ili za Tomislava Karamarka. Takva oštra podjela vrlo je opasna za sve druge političke opcije.

Birači će ih teško prepoznati, njihove poruke već sada se ne probijaju u javnost, medijima dominiraju izbjeglice, Milanović i njegovi suparnici Karamarko i Kolinda Grabar-Kitarović. Stigli su izdaleka, u Hrvatskoj su samo u prolazu, ali ti Sirijci, Afganistanci i Iračani ipak snažno utječu na naše parlamentarne izbore.