Između premijera i predsjednice zaiskrilo je na sjednici Vijeća za obranu jer je ona zasjela na čelo stola, a njemu je namijenila mjesto sa strane.

Gložiti se oko stolaca nedostojno je i smiješno, to rade šmrkavci. Ali o tome tko je glavniji od glavnoga i čije je »čelo stola«, vode se bitke prsa o prsa pred biračima koji stoje u gledalištu i pišu poene.

Kolindu i Zokija mogao je njezin protokol smjestiti jedno nasuprot drugoga, da se oboma uljudno iskaže čast, ali nijedna prilika da se podbode druga strana ovih se dana ne propušta. A »predsjednica svih građana«, čije je pobjednička poruka bila »Svi ste vi moji«, sada više ne ostavlja ni mrvu sumnje o tome koja je strana njezina.

Milanović joj zato kasni na sastanke, telefonira dok ona govori i odlazi kad mu puhne. Njezino drukanje za HDZ stavlja ga u neravnopravan položaj. Više ne progovara o bilo čemu, a da posprdno ne opatrne konkurenciju. Valjda ni svoju ženu više ne zna pitati što ima za večeru, a da ne dometne kako će Karamarko uskoro večerati ljutu poparu.

Mora se, međutim, priznati da se HDZ trsi iz petnih žila da što bolje zasluži otrovne komentare predsjednika Vlade i njegove garde. Njihov šef svaki dan trubi kako Vlada s ovim izbjeglicama ugrožava nacionalne interese, no mržnja prema ovoj vlasti tako ga glupo zasljepljuje da upada u zamku drukanja za Orbana, Srbiju, Sloveniju i bilo koga s kim je Milanović ušao u kakav spor. A Jandroković se toliko  predizborno obezglavio da dijeli lekcije Njemačkoj.

Očito, kampanja je toliko razularila strasti da potmuli topot izbjegličkog vala povremeno djeluje skoro kao mačji kašalj prema kanonadama križarskog rata insceniranog u predizborne svrhe.

Stvarni i teški problem seobe naroda preko hrvatskog teritorija svako malo padne u drugi plan jer ga nadglasaju ekscesi koje proizvode naši političari. Izborni akteri ponašaju se kao da su žicom uključeni u struju.

Svi se laktovima guraju na čelo stola. Već sada svakakvih čuda, a čega li ćemo se još nagledati do izbora? Umjesto da dan i noć telefonira naokolo po Europi tražeći saveznike i radeći posao u korist Hrvatske, Kolinda Grabar-Kitarović se, početnički i za nas krajnje štetno, breca na Angelu Merkel jer je ispalo da je moćna kancelarka, koju je do jučer kovala u zvijezde kao svoj najveći uzor, na direktnoj vezi s omraženim Milanovićem.

U grčevitoj potrazi za nečim što će snažno odjeknuti, tragikomični predsjedničin povjerenik za izbjeglice Andrija Hebrang odmah je izjavio da treba suditi premijeru zbog politike prema izbjeglicama. Tako se on želi prilijepiti za čelo stola. Naprijed i u prve redove gura se sa svih strana i kud puklo da puklo. Utakmica se sve više igra razuzdano, bez obzira na norme i pravila.

Na krilima odobravanja koja je pobrao prvo za švicarski franak, a onda i za brzu i spretnu reakciju na navalu izbjeglica, Milanović, čovjek s opasnim viškom samopouzdanja, sada se zalijeće i u ophođenju s drugim državama.

Nad onim »Šaraj malo«, upućenim srbijanskom premijeru, hihotat će se iza zatvorenih vrata strani diplomati, ali priznanje za taj vlaški humor Milanović sigurno neće dobiti. Bitke se ne dobivaju revolveraškim predstavama. S teških europskih sastanaka ne odlazi se onako kao što je nekidan otišao Ranko Ostojić.

Kome je mjesto na čelu stola, ne pokazuje se smicalicama, ludovanjem i lupanjem vratima.