Predsjednica Kolinda Grabar Kitarović traži čvršći nadzor granica. Kaže da je prvog dana izbjegličke krize u Hrvatskoj u zemlju ušao prevelik broj nesretnih Sirijaca. Na prvom mjestu nam, rekla je, moraju biti sigurnost hrvatskih građana i stabilnost države.

Kolinda Grabar Kitarović, predsjednica države, traži viši stupanj pripravnosti vojske i poručuje: moramo obraniti granicu. Predsjednica države Grabar Kitarović polako, ali sigurno postaje hrvatski George Bush mlađi, američki predsjednik koji se proslavio svojom nesposobnošću, nekompetentnošću i izostankom empatije.

 Predsjednica države pokazala se potpuno bezosjećajnom. Da Kolindu Grabar Kitarović krasi bezosjećajnost čitatelji s boljim pamćenjem znaju odavno. Sjetit ćete se kako je na sve načine pokušavala izbaciti s posla, iz sustava Ministarstva vanjskih poslova, bračni par zviždača Marka i Sandru Gašpar.

Sandri Gašpar njezino ministarstvo pokušalo je dati otkaz, iako je ova žena bila trudna, da bi se od toga odustalo tek nakon pritiska medija. S druge strane, nešto ranije Kolinda Grabar Kitarović pomogla je svojoj prijateljici Betty Sirois Pavelić da o trošku hrvatskih poreznih obveznika preseli iz Kanade u Hrvatsku i zaposli se u Ministarstvu vanjskih poslova. Tu je pokazala vrstu empatije svojstvenu visokim dužnosnicima HDZ-a iz Sanaderovog mandata. U međuvremenu je Sanaderova ministrica postala predsjednica države pa danas može vježbati bezosjećajnost na višoj skali.

Danas može s jedne od najodgovornijih dužnosti prizivati slike kakve smo tijekom izbjegličke krize gledali na makedonskoj, odnosno kakve gledamo na mađarskoj granici. Kolinda Grabar Kitarović priziva pendreke po kostima sirijskih nevoljnika, priziva do zuba naoružanu vojsku na granici. Kolinda Grabar Kitarović priziva zidove i bodljikavu žicu.

 U isto vrijeme, nema značajnije mise na kojoj se Kolinda Grabar Kitarović ne krsti u prvom redu do oltara. Kako Kolinda Grabar Kitarović spaja kršćanske vrijednosti i prizivanje pendreka? Kako te vrijednosti s potpunim izostankom empatije prema sirijskim izbjeglicama spajaju u njezinoj stranci, HDZ-u? Kako to da su lizači oltara uvijek prvi spremni pozvati na pendreke, oružje i zidove?

 Toga smo se do sada nagledali, nije u pitanju nikakva novost, ali čovjek svaki put ostane naprosto zgađen kad se suoči s tolikom količinom licemjerja. Svaki put u situacijama kad nekome treba pomoći, a taj netko druge je vjere ili nacije, prvi su protiv pomoći lizači oltara, zagovornici desnih političkih opcija, koji nedjelje ne mogu zamisliti bez mise.

 Na misi im na jedno uho uđe, na drugo iziđe pa ostatak tjedna provode suprotno svemu što Kristov nauk govori. Kolinda Grabar Kitarović svojim izjavama o »obrani granice«, odnosno svojom željom da vojska stane na granicu prezentira se kao predvodnica ljudske sorte o kojoj govorimo. Izjavama koje daje u vezi s izbjegličkom krizom predsjednica države predstavlja se kao nositeljica mraka koji čuči u ljudima.

Kolindi Grabar Kitarović netko bi mogao objasniti da nitko ne napada hrvatsku granicu, da kroz našu zemlju prema zapadu put pokušavaju naći nevoljnici koji bježe od rata i putuju na život i smrt. Među njima ima puno djece i starijih ljudi.

Predsjednica Kolinda Grabar Kitarović mogla bi otići u neki od izbjegličkih centara i susresti se s tim ljudima pa neka onda govori o čvršćem nadzoru granice, neka onda priziva pendreke i govori o obrani. Ti ljudi ne ugrožavaju našu sigurnost, niti ugrožavaju stabilnost zemlje.

Ova zemlja i njezini ljudi svojedobno su i sami tražili pomoć i dobili su je. Zar je predsjednica zaboravila da smo jučer i sami bili pakao iz kojeg se u svijet otisnulo na tisuće izbjeglica? Kolinda Grabar Kitarović o tome ne razmišlja. Njoj je puno bliži neki drugi svijet, svijet koji je unesrećio Sirijce i od njihove zemlje napravio klaonicu.

 Ako poželi otići među izbjeglice, tamo će vidjeti izmučene ljude, djecu svih uzrasta, žene u čijim očima možete pročitati samo strah pred onim što donosi sutra i sljedeća granica koju će pokušati prijeći. Umjesto da bude ponosna na građane svoje zemlje koji razumiju patnju sirijskih izbjeglica i koji im nastoje pomoći na svaki način, Kolinda Grabar Kitarović pokušava kod građana širiti strah od izbjeglica, govoreći o našoj sigurnosti.

 Ne, ne osjećamo se nesigurno predsjednice. Osjećamo potrebu pomoći tim ljudima. Vjernicima među nama tako nalaže vjera, a svima nam tako nalaže humanost, disciplina koja se ne uči u centrali NATO pakta.