Hrvati su pomalo anemičan narod, pa možda i stoga izborima u Hrvatskoj tradicionalno nedostaje živosti. Samo novinari kampanjama tepaju da su žestoke i prljave. Ali, niti žestine niti naročite prljavštine. Nema tu pravih političkih strasti, za Hrvate su izbori tek običan dan u uredu. 

Zato treba pozdraviti pokušaje Zorana Milanovića i Tomislava Karamarka da kampanju učine nešto dinamičnijom. Pritom moraju zanemariti sugestije iz medija, koji traže da se sve odvija u strogo sterilnim uvjetima, da su polemike na osobnoj razini tobože politički nedostojne. Njih se dvojica bore tko će u iduće četiri godine upravljati državom, pa kad će onda, k vragu, ako ne sad jedan drugog diskreditirati kao nedorasle za obnašanje premijerske dužnosti. I za birače je važno da to čine, jer će tako daleko lakše otkriti sve njihove mane.

Milanović i Karamarko se, dakle, natječu za mjesto predsjednika Vlade, trude se što je moguće više ukazati na slabosti protivnika, ali usred toga šef HDZ-a je premijeru udijelio možda i najveći kompliment. Karamarko je gostujući na HTV-u isticao da se danas nitko ne bavi Hrvatskom. »Grčka se tresla od problema, ali s njom se tresla i cijela Europa. I svi su pričali o Grčkoj. O Hrvatskoj, pak, nitko ne priča. To je napravio Milanović«, ustvrdio je lider oporbe. Moglo bi se zaključiti da Karamarko žali što Hrvatske nema na naslovnicama vodećih europskih novina i što nije predmet televizijskih debata u Njemačkoj, Francuskoj ili Slovačkoj. Samo što nije zavapio: »Grčka je imala svoju Trojku, a Hrvatska čak niti Dvojku. I to je Milanovićevo postignuće«.

Naravno, sjajno je što se o Hrvatskoj ne priča previše. U prvoj polovici devedesetih godina, kad su svjetske medije punile informacije iz Hrvatske, često smo razmišljali kako bi divno bilo da smo, primjerice, poput Švicarske, pa da skoro nitko za nas ne pita. Bio bi to jasan znak da smo prestali biti problematična i postali sređena zemlja, te da nema potrebe da nam europski političari i novinari posvećuju značajniju pažnju. Nije baš da je sadašnja Hrvatska potpuno nezanimljiva ljudima u inozemstvu. S vremena na vrijeme pojavi se poneki novinski tekst u kojem se upozorava na hrvatske gospodarske poteškoće, a poput niz drugih članica Europske unije ušli smo u postupak prekomjernog deficita. Nismo još blizu sređene države za kojom smo čeznuli prije dvadesetak godina. 

Ali, Karamarkova je kuknjava zato što Hrvatska nije Grčka, signal da smo zaista na dobrom putu. Iako je svakako neobično što on zasluge za to pripisuje glavnom izbornom konkurentu. No, razlog vjerojatno leži u konfuziji koja ovih dana vlada u HDZ-u. Tako je nemoguće razumijeti i stav te stranke o tome kako riješiti problem švicarskih franaka. Dok Goran Marić u Saboru uime HDZ-a govori jedno, Karamarko u svojim izjavama iznosi suprotno. Njegov kompliment Milanoviću stoga je samo detalj.