Muškarce od 19 do 49 godina, sve one koji mogu nositi pušku, treba vratiti na front. To treba učiniti zajednička europska i hrvatska politika, jer ako se to ne učini, naša će djeca za pet godina trebati tamo ići na ratište, braniti Europu od islamskih radikala ili džihadista…

Ako ste pomislili da je takvo konačno rješenje za sirijske izbjeglice ponudio, recimo, predsjednik Hrvatske čiste stranke prava Josip Miljak, istomišljenik i prijatelj s mađarskim parlamentarnim fašistima iz Jobbika, grdno ste pogriješili.

To je izjava koju je našem listu, u trenutku kada je finski premijer nesretnim ljudima stavio na raspolaganje vlastitu kuću, a civilizirani svijet izašao pred vlakove i autobuse da bi im nakon kalvarije koju su prošli rekao »Dobrodošli!«, dao saborski zastupnik i predsjednik Istarskih demokrata Damir Kajin.

Budući da to nije prva i jedina izjava na tu temu »ljevičara« Kajina, koji se već proslavio pitanjem zašto izbjeglice »ne bježe prema najbogatijim zemljama svijeta Saudijskoj Arabiji, Kataru, Kuvajtu, Emiratima«, te ga je Miljenko Jergović nazvao »uplašenim fašistom«, s pravom se valja zapitati što je to pobratimilo Istrijana Kajina koji je iz Kajini i Mađara Orbana koji nije iz Orbani.

Strah od muslimana protiv kojih je mađarski premijer podigao 175 kilometarski zid duž granice sa Srbijom, koji je spreman nastaviti graditi i prema Hrvatskoj, te na izbjeglice digao cjelokupni represivni aparat.

I Damir bi poput Viktora učinio nešto slično, a budući da se bori za vlast, treba mu i vjerovati, te otišao i korak dalje! Odvojio muškarce od žena i djece i poslao ih na front! Drugim riječima u smrt. Morale bi Kajinu biti poznate te crno-bijele slike barem iz TV kalendara na kojima se vidi kako se razdvajaju obitelji, u jedne vagone trpaju muškarci, u druge žene i djeca, na putu bez povratka.

Možda baš one iz Mađarske gdje je zloglasni Adolf Eichmann obavljao deportacije Židova čak i nakon zabrane svog pretpostavljenog, rajhsfirera Himmlera, 1944. godine, u čemu su mu svesrdno pomagali mađarski nacisti.

Pa ako tim tragom nečovještva žele gaziti Orban i Mađarska, što priječi Kajina da se ponaša civilizacijski poput Finaca i Nijemaca ili barem pape Franje koji će i vrata Vatikana otvoriti izbjeglicama? Njegova »rješenja« gotovo su na vlas ista onima koje predlažu uplašeni fašisti diljem Europe koja je i na ovom pitanju pokazala što je iz vlastite povijesti naučila, ali i da sile mraka koje su već jednom dovele čovječanstvo na rub provalije, nisu poražene.

Ono što osim tog tragičnog sljepila zabrinjava kod političara Damira Kajina je njegovo potpuno nepoznavanje teme o kojoj govori, a o kojoj je, samo da je htio, mogao barem nešto naučiti čitajući tekostove kolege Zlatka Dizdarevića u našem listu.

Jer, za koga bi se to trebali boriti muškarci koje bi Kajin s puškom u ruci vratio i suprotstavio »islamskim radikalima i džihadistima«? Za Assada ili Slobodnu sirijsku vojsku, za šiite ili sunite, za pse rata ili razbojnike, za koju od naoružanih frakcija, milicija, plemena?

Za koga i protiv koga u tom ratu svih protiv svih? I kako bi to oni koji su od užasa rata jedva utekli porazili i srušili ISIL, Assada ili koga već to tamo Kajin vidi kao pandan velikosrpskoj agresiji na Hrvatsku, kada su u tome bezuspješne svjetske sile predvođene Sjedinjenim Državama?

Oni isti koji su pokrenuli Arapsko proljeće da bismo danas dočekali Europsku izbjegličku zimu. Oni koji su, poput Kaina, sve zakuhali ubivši Abela.