Pjevaču i pjesniku je sasvim opravdano dozlogrdilo biti predmetom ispraznog prepucavanja političara, pa im je jučer svima jasno i glasno kazao kako je sve što o njima misli već napisao na jednoj od pjesama s posljednjeg albuma »Mostovi«, a riječ je o pjesmi »Ima ih«
Na parlamentarnim izborima slijedi obračun kauboja i indijanaca, dobrih i zlih, pankera i narodnjaka, superjunaka i beskičmenjaka, slijedi obračun imaginarnih junaka iz pjesama Haustora, jer je Zoran Milanović umislio da je Šejn, iako Gordan Jandroković misli da je njegov najveći domet Neda Ukraden. Kao u nekom dramatično ljigavom perfomansu sadašnji premijer, koji to želi biti i ubuduće, misli da parobrodom odlazi na zapad i poručuje svom glavnom protukandidatu Tomislavu Karamarku da izađe i bori se, kao da je riječ o revolveraškom obračunu, jer ovaj uporno i sasvim kukavički izbjegava izaći na predizborno sučeljavanje. Odgovara mu s druge strane rijeke nitko drugi do Gordan Jandroković, jer on očito razumije da »u ovom gradu ima mjesta samo za jednog od njih«, pa se dodatno nabacuje jednom drugom pjesmom Haustora, a ta je »Treći svijet«, jer bi kao trebala biti neka velika uvreda što premijer u svojoj mladosti nije to ni slušao, već mu je sigurno bila draža Neda Ukraden. Poruka ove tupave polemike ne postoji, teško ju je odgonetnuti osim ako njezini akteri nisu umislili da će osvojiti izbore privlačenjem fanova Haustora. Ili je možda u mladosti Jandroković nosio irokezu i rinčice na oba uha, pa se našao uvrijeđen kao najveći panker u Zagrebu svoje mladosti.
Taj glazbeno-politički »Apokalipso« u stvari predstavlja bijednu manipulaciju i nepravdu nanesenu onima koju su stvarali i izvodili glazbu kultne zagrebačke grupe, a to je upravo tako doživio i Darko Rundek. Nije mu ni palo napamet pokušati odgovoriti na besmisleno pitanje namjerava li pjevati za nekoga u predizbornoj kampanji. Pjevaču i pjesniku je sasvim opravdano dozlogrdilo biti predmetom ispraznog prepucavanja političara, pa im je jučer svima jasno i glasno kazao kako je sve što o njima misli već napisao na jednoj od pjesama s posljednjeg albuma »Mostovi«, a riječ je o pjesmi »Ima ih«, čiji stihovi savršeno pogađaju duh vremena i odražavaju svu bijedu paranoje i straha, ksenofobije i fašizma s kojom se u svakodnevnom životu susrećemo na svakom koraku.
Valja poslušati »Ima ih«, jer svaki stih vrijedi više od lupetanja Milanovića i Jandrokovića. Rundek pjeva o namjernom stvaranju atmosfere ugroženosti svakog građanina, jer smo izloženi informacijama o raznoraznim opasnostima, »normama, standardima, zakonima, kamerama ispred svake zgrade, alarmima, zaštitnim rampama koje nas rame uz rame s policijom, čuvaju i štite od lopova, pomahnitalih masovnih ubojica, terorista, džihadista i poreza«, a onda uz poklič stadionskog navijanja u pozadini odrađuje užasni refren i ponavlja; »ima ih, ima ih, ima ih, ima ih…«, stvarajući jezivi rekvijem paranoji i mržnji pred kojom su ljudi spremni pokleknuti i prihvatiti je, makar podsvjesno, jer se boje i žive u atmosferi stalne prijetnje što se širi iz novina, zidova i portala. To je naš Šejn za 21. stoljeće, koji ima i nastavak u stihovima o izbjeglicama i njihovoj nesreći, o licemjernom vjerovanju da to nisu ljudi kao mi, već su bez skrupula, primitivni, neuki, malo tupavi i donose nam opake tropske bolještine, pa ih eto, treba mrziti, bojati se, izbjegavati ili naprosto paziti ako se netko takav, drugačiji, negdje pojavi. Kao da pjesma govori o žicama, zidovima, pendrecima i represiji prema izbjeglicama, kao da naslućuje onu jezivu fotografiju što govori više od tisuću riječi, sliku mrtvog tijela dječaka, kojeg je more izbacilo na plažu turskog grada Bodruma. I upozorava: Svi smo mi Aylan Kurdi. Samo smo imali sreću izbjeći njegovu sudbinu. Nažalost, jako je malo potrebno u stvaranju okvira za mržnju. Ono što je Darko Rundek nekada pjevao u Haustoru, a danas u svom Rundek Cargo Triu, po svom senzibilitetu potrebe za osjećajem jednakosti među ljudima, sasvim je isto. Umjesto »Šala od svile« i radničke klase što odlazi u raj danas je to svjetska glazba prošarana raznim globalnim utjecajima, od Kariba preko Indije do Afrike, glazba koja razumije i poštuje razlike među ljudima i poziva na povjerenje i toleranciju. Samo što ni prije ni danas, ljudi kao što su Milanović i Jandroković, to nisu razumjeli. Inače se ne bi nabacivali citatima i pjesmama kao da su ih sami stvarali. Rundek im je očitao lekciju, koju će vjerojatno malo tko primjetiti. Neće na izborima biti nikakvog Šejna, taj živi samo u glazbenoj posveti stripu. Ostaje tek ovaj jeftini populizam i prepucavanje u prizemnoj borbi za glasove i vlast. Zato poslušajte »Ima ih«. Tek toliko da bude barem neke koristi od bijednog prepucavanja na temu ostavštine Haustora.
