Izborna je utakmica započela. Iako još uvijek nema formalne kampanje činjenica da će se Sabor sljedećeg tjedna okupiti na izvanrednoj sjednici jasno govori da će parlamentarni zbori biti održani ove godine. Najranije krajem listopada, a vjerojatno negdje sredinom studenog. Točna datum odredit će naravno predsjednica Republike.

 Ova će kampanja biti sigurno najtvrđa, a vjerojatno i najprljavija dosad. Ulog su osobne i političke sudbine, ogromni gospodarski i privatni interesi. Za HDZ bi poraz na izborima bila prava katastrofa od koje se stranka ne bi samo tako oporavila.

Gubitak izbora 3. siječnja 2000., kao uostalom i onaj u prosincu 2011., bio je više manje očekivan. Sada se pak očekuje sigurna pobjeda, i sve ispod toga bio bi za vodstvo i posebno članstvo HDZ-a krajnje šokantan ishod s neizvjesnim posljedicama.

S druge strane i aktualni premijer i predsjednik SDP-a Zoran Milanović bori se za svoj politički opstanak. U slučaju poraza svi sukobi u SDP-u koje je kampanja stavila pod tepih izbili bi kao vulkan. Opet s vrlo neizvjesnim posljedicama po samu stranku.

U zadnje tri godine Hrvatskom su harali svjetonazorski ratovi. Sjetimo se samo polemika oko zdravstvenog odgoja gdje su prštale optužbe iz oporbe o tome da aktualna Vlada potiče pedofiliju.

Novinske su se plahte pisale i bezbrojne televizijske emisije organizirale o tome gdje je granica koju država smije prijeći u miješanju u obiteljski život, posebno kada je u pitanju odgoj djece.

Poslije je uslijedio i referendum o definiciji braka u kojem je udruga »U ime obitelji« pobijedila sustav i uspjela promijeniti Ustav na način da je brak isključivo zajednica muškaraca i žene. I tu su si protivnici na političkoj pozornici upućivali prilično gadne uvrede, od toga da jedni žele ponovo ovoriti Jasenovac do toga da oni drugi žele Hrvatsku pretvoriti u Sodomu i Gomoru.

Nakon što se odradio seks prešlo se vrlo brzo na partizane, ustaše, Srbe i Hrvate. Od ćirilice u Vukovaru do »Za dom spremni« kao mogući službeni pozdrav u Hrvatskoj vojsci. I dok se rasprava o seksualnoj toleranciji prema drugima polako slegla ona koja se bavi međunacionalnim, te lijevo desnim odnosima još uvijek je u punom zamahu.

Međutim, nekako ispod radara vuku se i druge teme na koje bi birači trebali obratiti najveću pažnju. I koje su definitnivno puno važnije od onih svjetonazorskih kojima se politika i nažalost većina medija ponajviše bave.

Svatko tko bi zaista želio odgovorno glasovati na sljedećim izborima trebao bi zaviriti u to što dvije velike koalicije, naravno i svi drugi sudionici izborne utrke žele napraviti u nekim drugim područjima društvenog života – hoće li biti rezanja u državnoj upravi, planira li se privatizacija velikih državnih sustava, na koji se način i u kojem obimu najmjerava angažirati privatni kapitak u javnim zdravstvu, hoće li barem srednje školstvo ostati besplatno, što će biti s mirovinskim sustavom.

Jer svjetonazorska dimna zavjesa nikako ne bi smjela prikriti stvari koje će u sljedeće četiri godine određivati naš život na najkonkretniji mogući način. Jer ako stvari krenu loše treba znati da za to neće biti kriva samo politika već i oni koji neoprezno i površno izabrali njene aktere.