Tri su premalo, mi smo imali dva. Tako bi se najkraće mogla sažeti reakcija HDZ-a na podatak da je domaće gospodarstvo u drugom kvartalu ove godine ojačalo 1,2 posto na godišnjoj razini što je gotovo dvostruko  više od očekivanja analitičara. Treći kvartal uzastopce gospodarstvo se pomiče s mrtve točke koja je predugo trajala. Danas se teško može reći da je to isključivo rezultat okruženja, odnosno ulaska Hrvatske u Europsku uniju. Da, prije godinu dana je taj argument stajao, ali više to ne može biti isključivi ili primarni razlog napredovanja gospodarstva.

Razumljiv je način promatranja trenutne gospodarske situacije od strane vodeće opozicijske stranke. Oni se bore za osvajanje vlasti i jasno da u toj borbi uvijek treba pronaći argumente koji na prvu loptu dobro zvuče, ali su u osnovi blijedi. No, politika je površna i to treba razumjeti.

Sve da je gospodarski rast u drugom tromjesječju ove godine nekakav »incidentni skok«, on se ne bi mogao zbiti baš da je Vlada doslovno sjedila i ne činila ništa. Promatrala svijet oko sebe i prepuštala tržište tržištu. Slobodno. Pa šta bude. I u tom – pa šta bude – možda bude i neki iznenađujući plus poput drugog kvartala. No, takvo što je možda moguće u snovima, ali u stvarnom životu ne. I može se Vladi zamjerati da možda nije radila dovoljno, ali da nije radila ništa potpuno je iluzorna teorija. A ona, opet, pristiže od najjače oporbene stranke. I to je, opet, s pozicije političke stranke razumljivo.

Međutim, jednaku retoriku upotrebljavaju i predstavnici realnog sektora, a to je posve nerazumljivo i licemjerno. »Ovaj pozitivan pomak rezultat je u najvećoj mjeri restrukturiranja privatnog sektora koji se u vrijeme krize morao prilagođavati teškim uvjetima poslovanja i orijentirati na izvoz«, tako se, među ostalim Hrvatska udruga poslodavaca osvrnula na zadnje podatke o kretanju BDP-a podsjećajući pritom da je državni aparat i dalje preglomazan i generira najveće troškove i dugove.

Iz toga proizlazi da su samo i isključivo privatni poslodavci zaslužni za pokretanje gospodarskog kotačića. Da nije njih i dalje bismo se batrgali po blatu, bez ikakvog vidljivog pokazatelja da bi se to blato moglo početi isušivati.

Doista, u zadnje tri godine baš ništa nije rađeno što bi privatnom sektoru olakšalo poslovanje. Sad će tek vlast krenuti na krilima rasta BDP-a za koji nisu zaslužni, ali će ga iskoristiti kako bi privatnom sektoru, primjerice, olakšali poslovanje. Pa će mijenjati radno zakonodavstvo, smanjivati administrativne barijere, slagati porezni sustav, kreirati mjere za poticanja poduzetništva…. I tako redom. Jer ama baš ništa u niti jednom segmentu života države u proteklim godinama nisu napravili, ali sad je prava prilika.

Niti u Vladi nisu toliko zaslijepljeni podacima o gospodarskim kretanjima. I oni, kao i oporba, poslodavci, sindikati znaju da je za značajan iskorak potreban rast od tri ili više posto. Možda su ga i mogli ostvariti već sada, ali je pitanje koliko bi građana bilo žrtvovano u ime tog cilja. Onda bi upravo ti žrtvovani vjerojatno bili iskorišteni kao oštrica kritike vlasti koja je na leđima nevinih građana gradila gospodarski rast. A zapravo, u cijeloj je toj priči najpošteniji komentar jednog od sindikalaca koji je vladi dao uvjetno priznanje, jer bi bilo nekorektno tvrditi da je i, kakav-takav, rast isključivo posljedica vanjskih faktora.