Jedna od zanimljivijih političkih utakmica na skorim izborima bit će tko će dobiti glasove onih birača ljevice koji ne vole ni Zorana Milanovića ni Kukuriku koaliciju kao takvu.

Postoji stanovit, vjerojatno i ne tako mali, broj ljudi sklonih hrvatskoj verziji ljevice koji iz raznoraznih razloga, najčešće potpuno iracionalnih, ne mogu smisliti aktualnog premijera.

Zašto je tome tako postoji niz razloga – od nekih gafova samog Milanovića; njegovih blagonaklonih izjava o prvom hrvatskom predsjedniku Franji Tuđmanu koje su teško pale tvrdom dijelu takozvane hrvatske ljevice; prijateljskih ili interesnih odnosa s bivšim članovima SDP-a koji su zbog ovog ili onog razloga morali napustiti ovu stranku nakon sukoba s Milanovićem; brojnih medijskih napada na njega s pozicija kvazi krajnje ljevice ili nešto treće.

Ali bilo kako bilo, dio lijevih birača definitivno je spreman podržati neku lijevu priču koja bi bila izvan Kukuriku koalicije, a koja ima izglede za prijelaz izbornog praga.

Međutim, zbog mnoštva malih opcija, često međusobno posvađanih, dosad se nije moglo jasno vidjeti tko bi to mogao biti. S kakvim takvim okrupnjavanjem oko Josipovića i Čačića čini se da će se sudionici utrke »Probaj uzeti glasove onih koji ne vole Milanovića, a još manje HDZ« svesti na dva imena –  Uspješnu Hrvatsku (UH) gore spomenutog dinamičnog dua i ORaH Mirele Holy.

Na prvi pogled čini se da su bivši predsjednik Republike i bivši prvi potpredsjednik Vlade kojima se pridružio bivši ministar financija u određenom zamahu u odnosu na bivšu ministricu zaštite okoliša. U svakom slučaju bitka između ovih ex-dužnosnika Kukuriku koalicije mogla bi biti jedna od zanimljivijih događaja izborne kampanje. Jer osim što će naravno obje strane morati napadati SDP i Kukuriku koaliciju za očekivati je i da će uslijediti i međusobni napadi jer količina lijevih glasova je ipak ograničena.

Činjenica jest da je UH ovih dana dobio stanovitu infrastrukturu u Istri. Naime, u Josipovićevu Naprijed Hrvatsku ušli su donedavni visoki dužnosnici SDP-a u Istri, a zajednički izlazak na izbore s njima najavio je i Slavko Linić. Time je definitivno porasla vjerojatnost da UH u osmoj izbornoj jedinici preskoči prag kroz lik i dijelo nekadašnjeg ministra financija. Osim toga, Čačićevi reformisti imaju solidnu bazu u sjeverozapadnoj Hrvatskoj. Tako da bi se moglo očekivati da bi UH mogao ipak upasti u Sabor s nekoliko zastupnika.

Gledajući tako na prvi bi se pogled moglo činiti da je Holy u podređenoj poziciji i da bi ORaH, čija se infrastruktura nešto lošija od UH-a, mogao izgubiti ovu utrku na ljevici. I da bi se anti-Milanovićevci mogli okrenuti Josipoviću, Čačići i Liniću. Međutim, najveći je problem spomenutog trojca što gotovo da nemaju nikakvu političku priču. Osim naravno netrpeljivosti prema Milanoviću i otimanja članstva SDP-u na čemu jašu bivši šef države i bivši prvi financijaš. Čačić pak po stoti puta prodaje svoje gospodarske vizije, a sklon je i mehaničkom zbrajanju glasova kada procjenjuje izborne šasne.

Kao da su birači žetoni koje se jedne hrpe možeš premjestiti na drugu, a ne živi ljudi. Osim toga, Čačić u svojim intervjuima hvali predsjednika HDZ-a Tomislava Karamarka i govori kako nije nemoguće da nakon izbora ide u koaliciju s HDZ-om. Ponovi li Čačić još koji puta sličnu izjavu, recimo izravno u kameru koje od tri nacionalne televizije, njegova na brzinu sklepana koalicija s Josipovićem mogla bi doživjeti fijasko. I to posebno u Istri i Primorsko-goranskoj županiji, a moguće čak i u Varaždinu i Međimurju. Jer jedno je ne voljeti Milanovića ili SDP, a sasvim drugo glasasati za stranku koja otvoreno govori da je spremna koalirati s HDZ-om.

S druge strane Holy i ORaH imaju puno zaokruženiju političku priču. I što je još važnije, za prvu hrvatsku zelenu stranku koja je iskoračila iz političke anonimnosti mogli bi glasati i oni koji za Milanovića i SDP nimalo ne mare. Osim naravno razočaranih SDP-ovih birača ORaH može računati i na one koji još traže svoju političku opciju. Posebno na mlade birače koji će na predstojećom izborima prvi puta glasati, a kojima bi se ORaH-ova antiestablišment priča mogla učiniti primamljivom.

Malo je vjerojatno da bi takvi mogli podržati skupinu muškaraca u ranim i kasnim šezdesetim čiji je forte priča o zlom Milanoviću i o tome tko je osmislio restrukturiranje brodogradnje i prodao ga Europskoj komisiji. Na strani UH-a je političko iskustvo i infrastrustruktura. Na strani ORaH-a zaokružena politička poruka i privlačnost za mlade birače. Na izborima će proći ili jedna ili druga opcija. Ili nijedna. Obje jako jako teško.