Nata, Šola, Zoki, Anja, ljudi koji čine razliku

Komentar Sanje Modrić

Sanja Modrić

Foto Screenshot

Foto Screenshot



Igrom slučaja čuli smo ovih dana za postupke nekoliko osoba koje su u različitim, a opet donekle sličnim situacijama, beskompromisno javno reagirale ustajući u obranu principa koji bi trebali biti na srcu svakom pristojnom ljudskom biću.


Te snažne sekvence podsjetile su kako veliku i vrijednu poruku može odaslati onaj tko pred svima ostalima istupi savjesno i hrabro, ne okrećući glavu od ružnih stvari, ne kalkulirajući i ne pristajući na credo šutljive većine da on nema ništa s društvenim poremećajima i da je šutnja zlato.


Usred izvještaja s proslavi Oluje u Kninu za Dnevnik RTL-a, novinarka Nataša Božić ogradila se od povika »Za dom spremni« kad su ga, iza njezinih leđa, počeli skandirati iz publike u ad hoc improviziranom igrokazu za televizijske kamere. Okrenuvši se prema galamdžijama, novinarka Božić ih je prekorila da to što viču nije u redu, da je njihovo ponašanje neprimjereno i poručila javnosti da se RTL od takve uzurpacije svoga programa odlučno ograđuje.




Prema tom primitivnom ispadu proustaške dernjave, mogla je Nataša Božić, naravno, postupiti kao i mnogi drugi kolege prije nje – tako da hladno izvijesti što se događa i odjavi se. Ali ona je odabrala drugi put, mnogo ispravniji, a i puno teži, jer ju je nakon toga uzela na zub militantna nacionalistička ultradesnica koja je već danima obasipa najgorim pogrdama na društvenim mrežama.


U sličan spontani ulični rat s nasiljem otisnuo se prošlog petka i jedan od najboljih, a za mene i najbolji hrvatski fotoreporter, Nikola Šolić kad je na Trgu bana Jelačića u Zagrebu nabasao na petoricu naših tinejdžera koji prostački teroriziraju grupu mirnih mladića iz Velike Britanije na conto toga što je jedan dečko među njima crnac.


Šolića je posebno zgrozilo to što svi prolaznici od te sramote šutke okreću glavu. Obratio se mladim nasilnicima podučivši ih da Hrvatska živi od turista te da nemaju pravo maltretirati ljude jer su druge rase, oni su ga na to nazvali »četnikom«, a razbježali su se tek kad ih je krenuo ispitivati tko su im očevi.


Kao i svi ostali koji su vidjeli što se događa, i Nikola je mogao proći pokraj te antipatične rasističke scene na trgu gledajući svoja posla, ali osjetio je da se mora umiješati.U »tuđa posla« gurnuo je nos i Zoran Grgić iz Požege kad je nekidan u Poreču razbio staklo na tuđem automobilu kako bi iz vozila parkiranog na najvećem suncu spasio dvogodišnje dijete. Tome je prethodio sukob s mališanovim roditeljima koji su greškom zalupili vrata ne izvadivši ključeve, ali su mirno čekali bravara da im otvori auto kako bi izbjegli financijsku štetu.

Beba je bila potpuno mokra, počela je plaviti, rekao je Zoran. Jasno da je mogao ostati po strani uvjeravajući sam sebe da, pored prisutnih roditelja, on sigurno nije taj koji bi trebao voditi računa o dobrobiti nepoznatog djeteta. Ali zov savjesti bio je jači od konformizma.


Savjest je pokrenula i njemačku TV novinarku Anju Reschke da u glavnim vijestima prozove i osudi komentatore na internetu koji govorom mržnje na račun imigranata potiču fizičke napade na ljude koji bježe od strašnih uvjeta u kojima žive. – Donedavno su se takvi komentatori skrivali iza nadimaka, sada nastupaju pod svojim pravim imenima – rekla je užasnuta Reschke. – Izgleda da više nije sramota biti rasist.


Nata, Šola, Zoki i Anja, to su ljudi koji čine razliku.


više vijesti