Djeca oboljela od karcinoma i drugi onkološki pacijenti, trudnice, srčani bolesnici u bolnicama pate na okrutno visokih 40 stupnjeva Celzija. Vargin je recept jednostavan, svi ljudi, posebno bolesnici, trudnice i stariji, trebaju izbjegavati izloženost suncu od 10 do 17 sati. Stvarno genijalan zaključak
Krivo je ljeto. Tko je mogao misliti da će toliko ugrijati. Nema drugog razumnog obrazloženja za duboko tužnu i poražavajuću spoznaju da u svakom trgovačkom centru imate sjajno klimatizirane prostore, dok istovremeno u nizu hrvatskih bolnica nema klime. Djeca oboljela od karcinoma i drugi onkološki pacijenti, trudnice, srčani bolesnici, da ne nabrajamo dalje, pate na ovih okrutno visokih 40 stupnjeva Celzija. Umire se više i češće. Neizdržljivo je i zdravom čovjeku, a bolesnom organizmu nije samo neizdržljivo, već i krajnje opasno. Redaju se izvješća o bolnicama s nedovoljno dobrim uvjetima i onima gdje klime uopće ne rade. U Slavonskom Brodu u rodilištu je barem 35 stupnjeva, nema klime, nema ni roleta na prozorima, u Varaždinskoj bolnici pacijenti na kirurgiji sami donose klimu, naravno tko može, a u Specijalnoj bolnici za kronične bolesti u Novom Marofu klimatizirana je otprilike polovina prostora, dok u Bolnici za plućne bolesti i TBC u Klenovniku uopće nema klime ni u jednoj prostoriji. Pacijenti u splitskim bolnicama Firule i Križine nemaju središnji rashladni sustav, klima-uređaji su razbacani po sobama i odjelima ovisno o donacijama za njihovu nabavu. Na Križinama je počela energetska obnova i dok radovi traju uklonjeno je i ono malo klima-uređaja koji su hladili zgradu. U zagrebačkoj Petrovoj bolnici je slično, klimu nema ni Zavod za onkološku kirurgiju u Petrovoj, gdje su najteži bolesnici i najteže operacije. Nabrajati dalje nema smisla, bolesnici su diljem Hrvatske prepušteni borbi za život u groznim uvjetima, a medicinske sestre i liječnici teško im mogu pomoći koliko god se trudili. Da se ne govori o tome kako je njima raditi i preuzimati svakodnevnu odgovornost za ljudske živote, izvoditi teške operacije znajući da se mogu očekivati dodatne postoperativne komplikacije pri oporavku bolesnika u vrelim bolničkim sobama. Dok ta kalvarija traje, najvažnije vijesti u Hrvatskoj su vječni sukobi oko Piranskog zaljeva i pripreme mimohoda za »Oluju«. Nećemo ovih dana vidjeti ni čuti niti jednog predstavnika države, ni jednog političara kako se zavlači u bolničke sobe, briše znoj s čela i hrabri bolesnike da izdrže, još manje će bilo tko urlati na sav glas zbog hrvatske sramote u hrvatskim bolnicama. Iako bi bilo daleko korisnije prodati prastare MIG-ove, poneki isluženi tenk ili top, pa kupiti ponešto klima uređaja i spasiti nekome život, radije će trošiti novce na paradiranje s naoružanjem, na građenje lažnog mita o velikoj hrvatskoj vojnoj sili.
Ministar zdravlja Siniša Varga je miran i staložen, kao i obično. Tvrdi da se čini sve i neće se stati dok sve i jedna bolnica ne bude klimatizirana, pa onda još i dijeli savjete o tome kako ne crknuti na užarenom suncu. Vargin je recept jednostavan, svi ljudi, posebno bolesnici, trudnice i stariji, trebaju izbjegavati izloženost suncu od 10 do 17 sati. Stvarno genijalan zaključak. I bit će da problem ne postoji, jer se niti jedan pacijent u niti jednoj bolnici u stvari ne izlaže suncu. Samo zato što hrvatsko zdravstvo još nije toliko propalo da bolnice rade na livadama pod otvorenim nebom.
Kad već država ne može klimatizirati bolnice, možda bi Vargi bilo najbolje da klekne pred onoga tko može. Pred oca hrvatske trgovine, maga biznisa i gospodarske vizije, da poljubi skute Ivice Todorića i zamoli ga jedno omanje klima-sponzorstvo. Po uzoru na sponzorstvo teniskom turniru Konzum Croatia Open u Umagu, koji je medijski jednako važna vijest kao i bolnički problemi liječnika i pacijenata. Mogao bi se tada svaki KBC ponosno dičiti kraticom KBO, a svaka bolnica reklamirati firmu koja im je omogućila klimatizirane prostore tako da se igra sa životima bolesnika odvija u ugodno rashlađenim objektima na turniru Konzum Bolnica Open.Ili je logika obrnuta. Pa smo spali na tako niske grane da se ne bi samo vađenje krvi i laboratorijske pretrage trebale obavljati u trgovačkim centrima. Možda se i operacijske sale mogu postaviti između kuhinje i mesnice, a kemoterapija provoditi na ugodno temperiranom odjelu za prodaju elektrouređaja. Tamo barem problema s klimom ne bi bilo, a svaki bi potrošač mogao skupljati bodove za dopunsko zdravstveno osiguranje ovisno o potrošenoj svoti na ulje, brašno, kruh, mlijeko, voće, povrće i sve ostalo.
Zdravstvo je biznis. Valjda zato nema klima u bolnicama. A nitko još nije smislio kako natjerati građane na plaćanje zdravstvenog doprinosa za klima uređaje. Tko završi u KBC-u, točnije, tko to preživi, pričat će. Jednom, kad završi mimohod i teniski turnir u Umagu, jednom kad se smiri vječita kriza u Piranskom zaljevu, možda će netko u ovoj državi shvatiti da je daleko najvažnija priča ovog ljeta bila ona o sramotnim uvjetima života i rada u hrvatskim bolnicama. Dotle, svi smo mi pacijenti. S dijagnozom. Jer plaćamo zdravstvo, koje nas tretira kao idiote. S klimom ili bez nje.
