Snimio Nenad REBERŠAK / NL arhiva
Resorni ministar će reći kako ovo društvo nije toliko razvijeno da bi se plaćala stopa od 40 posto na prihod od 13,2 tisuće kuna. Bit je zapravo u tome da ovo društvo nije dovoljno razvijeno da zna što i kako napraviti kada se porezi ne plaćaju, kad se ne isplaćuju plaće, imovina prenosi na rodbinu, novac izvlači iz poduzeća koje se onda preopterećeno dugovima zatvara, a otvara neko novo koje će se vrtiti dok ide, pa zatvoriti dužno i državi i radnicima. Problem je naprosto što je društvo svjesno nerazvijeno i bit će dok god ga netko dobro ne prodrma
Mi oporezujemo ono čega nemamo dovoljno – rad, a slabo oporezujemo ono čega imamo – imovinu. Neprihvatljivo je da vlasnici vrijednih nekretnina plaćaju malu komunalnu naknadu, a onda te lokalne jedinice financiraju infrastrukturu iz našeg dohotka – poručio je to Boris Lalovac, ministar financija u razgovoru za Jutarnji list objašnjavajući svoju ideju micanja najviše stope oporezivanja dohotka.
On, naime, smatra da Hrvatsko društvo nije toliko razvijeno da se primanja viša od 13,2 tisuće kuna oporezuju po stopi od 40 posto. Otvorio je tako, resorni ministar, ponovo priču o daljnjim promjenama u sustavu oporezivanja dohotka, a prema njegovu mišljenju Hrvatska bi trebala imati svega dvije stope po kojima bi se oporezivao dohodak. Gubitak najviše stope oporezivanja dohotka nadoknadio bi se iz oporezivanja imovine.
Ideja ukidanja najviše stope oporezivanja dohotka sporadično se pojavljuje u javnosti. Ima ona svojih pristaša i protivnika. Srećom, unutar Vlade očito još uvijek prevladavaju oni koji misle da valja ostaviti progresivno oporezivanje dohotka. Istina, ta progresivna crta pomalo se izgubila. No, i ovako krnja je potrebna jer kada bi ona nestala dobrano bi se poljuljali temelji socijalne države.
Progresivno oporezivanje jedan je od načina preraspodjele bogatstva kojom se omogućuje »besplatna« socijalna zaštita, bilo da je riječ o zdravstvenim uslugama, mirovinama, obrazovanju…. Bit je da onaj koji ima više u zajedničku kasu pridonese više od onog koji ima manje ili ništa. I kroz progresivno oporezivanje realizira se ono što nazivamo socijalnom državom. Druga je strana medalje to što mnogi ne razumiju što je to socijalna država, dok na vlastitoj koži ne osjete potrebu za njom.
U Hrvatskoj, unatoč otporima manjine koja ima više, progresivno porezivanje rijetki je oblik te preraspodjele bogatstva. Imovina, i njeno oporezivanje već su neko vrijeme tu negdje. U zraku. No, još će vode proteći prije no što sto se krene s oporezivanjem imovine pa resorni ministar financija pomalo vizionarski zvuči kada govori o svojim prijedlozima. Razmišljati o ukidanju meke verzije progresivnog oporezivanja dohotka bez sređenog sustava koji će omogućiti učinkovitu naplatu imovine, nema nikakva smisla.
Europska komisija već neko vrijeme članicama preporučuje da smanje opterećenje na rad, kako bi se na taj načim pomoglo oporavku tržišta ozbiljno narušenog u godinama krize. Porezi na imovinu kao i ekološki porezi izvori su iz kojih bi članice trebale crpsti gubitke na oporezivanju rada.
Tu je i oporezivanje potrošnje. Sve te alternativne izvore Hrvatskoj izrekom preporučuje Komisija u okviru europskog semestra i mjera za smanjenje prekomjernog deficita. No, Hrvatska je svoju namjeru oporezivanja imovine, mjere planirane za iduću godinu, odgodila i pitanje je kada će uopće stvoriti preduvjete da se u taj posao krene, ali i s kakvim će se sve preprekama u praksi susretati.
Resorni ministar će reći kako ovo društvo nije toliko razvijeno da bi se plaćala stopa od 40 posto na prihod od 13,2 tisuće kuna. Bit je zapravo u tome da ovo društvo nije dovoljno razvijeno da zna što i kako napraviti kada se porezi ne plaćaju, kad se ne isplaćuju plaće, imovina prenosi na rodbinu, novac izvlači iz poduzeća koje se onda preopterećeno dugovima zatvara, a otvara neko novo koje će se vrtiti dok ide, pa zatvoriti dužno i državi i radnicima. Problem je naprosto što je društvo svjesno nerazvijeno i bit će dok god ga netko dobro ne prodrma.
