Skora vojna parada kojom će Hrvatska obilježiti 20. obljetnicu Oluje otvorila je u hrvatskoj javnosti brojna pitanja, iako ono suštinsko malo tko postavlja: što će, pobogu, opustošenoj i krizom iscrpljenoj zemlji poput Hrvatske velebna vojna smotra koju će hrvatski građani platiti milijune kuna? Kao prvo, ako pogledamo u kakvom se stanju nalaze naše oružane snage i njihova oprema – zakrpani vojni avioni jedva lete, brodovi ne plove, a vojna skladišta lete u zrak – vojna parada predstavlja naivan pokušaj da se ta situacija uljepša i stanje prikaže boljim nego što jest. A to je pak karakteristično za diktature, a ne demokracije.

Vojne parade održavaju se u demokracijama, no puno češće u diktaturama, koje ih najčešće koriste kako bi druge uvjerili da imaju nešto što nemaju. Parade su naročito omiljene u režimima kao što je iranski ili sjevernokorejski, gdje su prije nekoliko godina na velikoj vojnoj paradi povodom 100. obljetnice rođenja Kim Il-sunga pokazali interkontinentalne balističke rakete, za koje su analitičari brzo utvrdili da su bile lažne.

U demokracijama je drukčije. Francuska je jedna od rijetkih demokratskih zemalja koja svake godine na dan pada Bastilje organizira vojnu paradu, a riječ je o jednoj od najvećih vojnih parada u Europi. No ovogodišnja vojna smotra održana prije nekoliko dana na Elizejskim poljanama bila je za trećinu manja i kraća od prijašnjih, što odražava trenutačno teško ekonomsko stanje, pa je i parada iskorištena kao povod za promišljanje stanja u državi.  

No sve je to, međutim, cijena koju je aktualna vlada spremna platiti želeći popraviti svoj imidž kod nacionalističkog dijela biračkog tijela. Drugi aspekt apsurdnosti skore parade još je važniji. Naša parada, naime, što god danas govorili njezini kreatori, izravna je posljedica prošlogodišnje velike vojne parade u Beogradu, na kojoj je bio i Vladimir Putin, o čemu svjedoče riječi hrvatskih dužnosnika koji su odmah po okončanju beogradske parade obznanili kako i oni »već neko vrijeme« razmišljaju o vojnoj paradi u Hrvatskoj.

Baš kao što je bilo skandalozno vidjeti da Srbija, koja je devedesetih godina pokrenula četiri rata protiv svojih susjeda, odlučila ponovno demonstrirati svoju vojnu silu – slaveći pritom svog ruskog saveznika koji je upravo nekažnjeno anektirao komad susjedne države – podjednako je apsurdno i slavljenje Oluje razmetanjem oružjem usred Zagreba. Redateljica kulturnog dijela programa predstojeće parade među glavnim porukama tog programa izdvaja »mir« i »ljubav«, pa nam ne preostaje drugo nego da se, hineći naivnost, zapitamo kako je uopće moguće raketama i haubicama slaviti mir i ljubav? Ako, naime, Hrvatska slavi pobjedu i mir koji je napokon uspostavljen nakon Oluje – iako ni u jednom trenutku ne bismo smjeli zanemariti zastrašujuću cijenu koju su pritom platili civili koji su živjeli na tom području – vojna parada nikako se ne uklapa u taj mirotvorni diskurs, niti će to neprilično razmetanje vojnom silom pridonijeti pomirenju i stabilizaciji odnosa na ovom području.

Hrvatska bi i u pobjedi trebala pokazati dostojanstvo i suzdržanost, ne zaboravljajući kako je točno da je Oluja haškim pravorijekom dočekala svoj pravosudni legalitet, no da to istodobno nikad neće izbrisati tragične humanitarne posljedice te akcije i svega onoga što joj je prethodilo i uslijedilo – za što odgovornost u svakom slučaju snose i jedna i druga strana – za hrvatske državljane hrvatske i srpske nacionalnosti koji su živjeli na tom području. To bi svaka odgovorna politika u svakom trenutku morala imati na umu, bez obzira na politizaciju ovog pitanja od strane vlasti u Beogradu.

Kao što Oluja predstavlja pobjedu i trijumf za većinu stanovništva ove zemlje, za srpske civile – koji su, naravno, građani Hrvatske – i koji su platili najveću cijenu avanturizma svojih ratnih vođa, Oluja je najveća tragedija, ali ne zbog poraza srpske paradržave na teritoriju Hrvatske, nego zbog egzodusa epskih razmjera te općeg pustošenja i uništavanja njihovih stoljetnih ognjišta, što je ostavilo i dan danas na svakom koraku vidljive katastrofalne demografske, ekonomske, socijalne i kulturne posljedice u tom dijelu Hrvatske.