Posao europskog povjerenika za proširenje nekad je bio lagodan. Uz dobru plaću, čovjek je mogao računati na još barem dvije pogodnosti. Da mu je radno mjesto sigurno – zadnjih deset, 15 godina u europskoj »čekaonici« uglavnom je vladala gužva, brojne zemlje nestrpljivo su čekale ulaznicu za Europsku uniju, spremne učiniti manje-više što god je trebalo da bi postale dio kluba. A to znači da je povjerenik mogao računati i na to da će u svom poslu biti uspješniji od većine kolega koji su se bavili drugim resorima.

Britanski planovi sami po sebi predstavljaju ozbiljan izazov europskoj integraciji. No, da stvar bude još ozbiljnija, izazivaju domino-efekt u ostatku EU-a.

Čelnica Nacionalne fronte u Francuskoj Marine Le Pen još je u proljeće najavila da će joj referendum u britanskom stilu biti jedno od predizbornih obećanja francuskim biračima na predsjedničkim izborima za dvije godine. »Moja je ideja kazati francuskom narodu da će, ako me izaberu, u roku od šest mjeseci imati referendum«, prenijeli su tada europski mediji riječi šefice stranke koja računa na značajnu potporu francuskih birača.

Stvaranje tijesno povezane unije smeta i Danskoj narodnoj stranci koja je na nedavnim izborima u Danskoj ostvarila izniman rezultat. Iako su nakon izbora ostali u oporbi, njihov potencijalni utjecaj na politička zbivanja ne treba potcijeniti, s obzirom na to da će manjinska vlada, sastavljena nakon izbora, morati pristati na kompromise kako bi zadržala potporu u parlamentu. Danska narodna stranka podupire i ideju o referendumu o EU članstvu i britanske zahtjeve za reformu Unije, mada je, barem zasad, za liberale koji vode vladu to »crvena linija« koju ne žele prijeći.

Što će, pak, biti s Grčkom, jučer poslijepodne još uvijek je bilo otvoreno pitanje. Grčka se i dalje ljuljala na rubu eurozone, s vrlo neizvjesnim ishodom. Hoće li ta država biti prisiljena napustiti eurozonu i kako bi takav scenarij utjecao na njezino članstvo u EU-u općenito – neka su od pitanja na koja su mediji i analitičari bezuspješno pokušavali odgovoriti proteklih desetak dana. Ono što se sa sigurnošću, međutim, može zaključiti jest da je grčki slučaj ozbiljno podijelio EU, s mogućim dugoročnim posljedicama na odnose Francuske i Njemačke, dviju država koje se oduvijek smatraju motorom europskih integracija, a koje su se u slučaju Grčke našle na suprotstavljenim stranama.

Tako je Europska unija – naviknuta da joj se članstvo povećava a ne osipa, i da veze među članicama jačaju a ne labave – gurnuta u nepoznate vode u kojima još uvijek nije naučila plivati. No, ako želi opstati, a da to ne bude samo puko preživljavanje, morat će se brzo suočiti s neugodnom činjenicom: nešto je, čini se, trulo u »državi« europskoj.