Hrvatska je ponovo na odličnom putu da sebi priušti još jednu veliku međunarodnu blamažu. Nakon višekratno iskazane ambicije šefice hrvatske diplomacije Vesne Pusić da se upusti u utrku za prestižnu funkciju u Ujedinjenim narodima, Hrvatska bi uskoro mogla dobiti još jednog kandidata za položaj glavnog tajnika UN-a, čime će mala Hrvatska još jednom potvrditi vlastitu nevjerodostojnost i neozbiljnost.

Iako kandidate za novog glavnog tajnika UN-a, kojeg će Opća skupština najviše međunarodne zajednice država birati ujesen sljedeće godine, ne kandidiraju zemlje, potpora matičnih zemalja zapravo je jedan od preduvjeta da kandidatura uopće bude shvaćena ozbiljno, a to u našem slučaju podrazumijeva jasnu potporu vlade i predsjednice države. No sada se čini da bi Hrvatska mogla imati kandidatkinju koju podržava vlada i još jednog kandidata, Amira Muharemija, hrvatskog diplomata i aktualnog veleposlanika u Indiji, iza čije kandidature bi mogli stati HDZ i predsjednica države, što je samo pouzdan put da se upropasti kandidatura ministrice Pusić, dok u uspjeh Muharemijeve kandidature ionako ne vjeruju ni oni koji je zagovaraju. Priča o hrvatskoj kandidaturi za UN tako bi se mogla pretvoriti u još jedan unutarnjopolitički obračun vladajuće koalicije i opozicije potpomognute predsjednicom države, zbog čega Vijeće sigurnosti, koje odlučuje koju će kandidaturu poslati Općoj skupštini na izjašnjavanje, ni jednu od dvije hrvatske kandidature uopće neće uzeti ozbiljno.

Nemoguće je, naime, da u HDZ-ovoj vrhušci ne shvaćaju da je Muharemijeva kandidatura, bez obzira na njegove diplomatske kvalitete, jednostavno zakašnjela. Unatoč činjenici da formalna procedura kandidiranja i izbora za tu visoku diplomatsku poziciju tek predstoji, neformalna kampanja i lobiranje traju već nekoliko godina. Bivši slovenski predsjednik Danilo Türk, koji je bio i slovenski predstavnik pri UN-u i pomoćnik glavnog tajnika UN-a Kofija Annana – dakle čovjek s ozbiljnim predispozicijama i velikim diplomatskim iskustvom, koji je usto i stručnjak za međunarodno pravo – svoju je kandidaturu za stolac koji će ostati upražnjen istekom mandata Ban Ki-moona, nagovijestio još 2013. godine i odonda neumorno lobira za svoj izbor, uz potporu slovenske vlade i predsjednika Pahora, naravno.

Osim toga, ovdje je riječ o zahtjevnom i skupom poslu, u kojem kandidati iza kojih ne stoji državna infrastruktura nemaju gotovo nikakve šanse za uspjeh. Kampanja aktualnog glavnog tajnika je Južnu Koreju stajala 20 milijuna dolara, dok je kampanja njegova prethodnika, ganskog diplomata Annana, bila za čak deset milijuna dolara skuplja.

Iako je ministrica Pusić nedavno pokušavala zanijekati da je svoja diplomatska putovanja i turneje po drugim kontinentima, primjerice po zemljama Južne Amerike, koristila kako bi tražila potporu za vlastitu kandidaturu za UN, posve je jasno da bez takvog lobiranja i bez potpore zemalja trećeg svijeta nije moguće računati na bilo kakav uspjeh. I pritom svakako nije dovoljno samo lobiranje same kandidatkinje, jer u tom poslu, da bi kandidatura uspjela, mora sudjelovati cjelokupna diplomacija, kao i hrvatski dužnosnici u EU i međunarodnim institucijama (europski portal EurActiv nedavno je objavio da hrvatski europovjerenik za međunarodnu suradnju Neven Mimica na svojim brojnim putovanjima svijetom lobira za Vesnu Pusić kao kandidatkinju za mjesto glavne tajnice UN-a), ali i predsjednica države, koja ima brojne međunarodne kontakte.

Sve to HDZ u ovom trenutku nema: ni državnu infrastrukturu, ni diplomaciju, a dakako, ni financijska sredstva. Na proljeće sljedeće godine, kada bi se situacija u tom pogledu eventualno mogla promijeniti, utrka za UN ulazi u samu završnicu, kada više neće biti vremena za posao koji je davno trebao biti odrađen.

I tu ponovo dolazimo do uloge predsjednice Grabar-Kitarović, koja bi otkazivanjem potpore Vesni Pusić dospjela na iznimno sklizak teren. Nakon što je u nekoliko recentnih slučajeva pokazala izvjesno razumijevanje za situaciju u kojoj se nalazi Milanovićeva vlada, ne omalovažavajući neke njezine uspjehe – prvi put jasno pokazavši distancu u odnosu na stranku iz koje dolazi – njezina potpora Muharemiju sigurno bi razveselila Karamarka, no njome bi okrenula leđa načelima koja je postavila na vrh svoje predsjedničke agende. Hrvatska se predsjednica u više navrata zauzimala za žensku ravnopravnost i dolazak žena na visoke položaje, posebice naglašavajući važnost činjenice da se i sama kao žena izborila za najvišu političku funkciju u zemlji, a svojedobno je i s bivšom američkom državnom tajnicom i aktualnom kandidatkinjom za prvu američku predsjednicu Hillary Clinton pozivala međunarodnu zajednicu na poštivanje ravnopravnosti spolova. Kada je pak riječ o izboru Ki-moonova nasljednika, mnogi se slažu da svijet sljedeće godine mora dobiti prvu ženu na čelu UN-a. A uz činjenicu da dolazi iz skupine istočnoeuropskih zemalja, upravo to što je žena jedna je od komparativnih prednosti Vesne Pusić u utrci za ovaj položaj, iako ni jedno ni drugo na koncu ne mora biti presudno za uspjeh. Bit će, dakle, vrlo zanimljivo čuti kako će predsjednica države obrazložiti ovu svoju neočekivanu promjenu mišljenja.