1. Aerodrom u Zagrebu ne treba nazvati po Franji Tuđmanu, kao što sada uglas drukaju vrh SDP-a i HDZ, bolje je ostaviti Pleso.
2. Tuđman bi u glavnom gradu doista trebao dobiti neki prikladniji trg. Najbolje je da to bude Markov trg, a ima smisla i da se Tuđmanu dade Trg bana Jelačića, a bana da se preseli na Gornji grad.
3. Titovo ime i dalje treba nositi nekadašnji Kazališni trg.
Zašto jedno, drugo i treće?
Ajmo po redu i kratko, malo je ovo mjesta. Aerodrom ne dirati iz trivijalnog, ali nezaobilaznog razloga. Prvi predsjednik samostalne hrvatske države ima u imenu glasove »nj« i »đ«. Volimo da Hrvatska bude prepoznatljiva zemlja na svaki način, a svakako kao mjesto odličnog turizma. Zašto bismo onda odustali od kratkog i jednostavnog Plesa, što je svakom strancu lako reći, pa onda i zapamtiti, da bismo aerodromu nadjenuli ime koje nitko neće znati, ni moći izgovoriti. Frendžou? Franžo? Franho? Tudmon? Tjudmen? Mene u SAD-u redovito nazovu Sandža.
Čemu otvarati taj cirkus? Osim da se Milanović i Karamarko predizborno produciraju sa stvarima koje uopće nisu za igranje. A zašto Tuđmanu novi trg u Zagrebu kad jedan već ima, i to vrlo lijep?
Zato što je ovaj koji se sada zove po njemu, doista divan, s tim austrougarskim kasarnama, djecom i kestenovima, ipak mjesto koje s Tuđmanom nema neke veze, niti će tamo išta osim table ikoga na nj podsjetiti. Za prvog predsjednika je kao rođen sadašnji Trg svetog Marka. Na tom su mjestu sve ključne institucije vlasti hrvatske države, Vlada i Sabor, a Tuđman je, u listopadu 1991., tamo pregrmio i ono raketiranje Banskih dvora u režiji luđaka iz JNA. U toj varijanti, svetom Marku ostaje crkva, a svetaca po Zagrebu ionako ima na bacanje, ni broja im se ne zna.
Druga dobra lokacija za Tuđmana je Trg bana Jelačića, a Trg svetog Marka pristajao bi zauzvrat i banu. Upravo je on, naime, 1848. godine organizirao prve izbore za Sabor, čime je odsviran kraj staleškom feudalnom sustavu i uvedena predstavnička demokracija.
Ostaje nam Tito.
Lustrator Karamarko nekidan je izjavio kako je njemu jako drago što SDP-ova Vlada priznaje Tuđmanove zasluge, pa po njemu sada čak želi nazvati i zračnu luku. Ali to nije dosta jerbo se, »drugog Zagorca« istodobno moraju odreći, smatra predsjednik HDZ-a. To je, naravno, vrlo plitko razmišljanje, pogotovo za čovjeka koji bi želio biti ozbiljan državnik. Karamarko misli da Tita može obrisati isto onako kako su kod njega, na službenim stranicama HDZ-a, obrisani Sanader i Jadranka Kosor, kao da ih nikad nije ni bilo. Ali to ne ide, niti se to tako radi. Tito je pola stoljeća naše prošlosti, a ona se nikad ne može svesti na ili-ili, crno ili bijelo.
Tito je vodio goloruki narod u borbi protiv fašizma, dobio rat, otkantao Staljina. Nanovo izgradio porušenu zemlju, osigurao besplatno školovanje i društvene stanove, uveo samoupravljanje, utemeljio pokret nesvrstanih. Ustavom omogućio svima odcjepljenje od Jugoslavije. Ali da, na savjesti ima Bleiburg, osnovao je Goli otok, njegova je vlast sudila zbog verbalnog delikta.
Treba se s tom prošlošću suočiti, objasniti je, razumjeti i bolje je vrednovati, isto kao što smo se i u modernoj Tuđmanovoj Hrvatskoj morali suočiti s jednoumljem, nacionalizmom, ratom u Bosni, splitskom Lorom, Glavašem i pretvorbenom pljačkom. Od brisanja krpom slijede samo nove neuroze.
