Koja je svrha zakona u ovoj zemlji? Sudeći po tome kako se pojedini zakoni primjenjuju, njihova je svrha da popune pojedini broj Narodnih novina i nakon toga sve, barem što se pojedinih odredbi zakona tiče, prestaje. Jedan od takvih zakona je Zakon o sportu, preciznije rečeno izmjene tog Zakona usvojene u ljeto 2013. godine. Člankom 46. tog Zakona propisano je da u skupštini i izvršnom tijelu sportskog saveza ne mogu biti i imati ovlasti u zastupanju osobe koje ne mogu biti članovi uprave, odnosno nadzornog odbora dioničkog društva prema Zakonu o trgovačkim društvima i zakona kojim se uređuje sprječavanje sukoba interesa u obnašanju javnih dužnosti. To konkretno znači da na čelnom mjestu, u izvršnom odboru ili skupštini nekog sportskog saveza ne može biti ministar, saborski zastupnik, župan, gradonačelnik ili koji drugi dužnosnik.
Bez obzira na tu odredbu Zakona o sportu, u nedjelju je na skupštini Hrvatskog košarkaškog saveza za novog predsjednika jednoglasno izabran saborski zastupnik Ivan Šuker. Aleksandar Petrović tvrdi da se Šuker ne nalazi ni u kakvom sukobu interesa, da je prije Šukerove kampanje zatraženo mišljenje vrsnih pravnih stručnjaka i zaključeno je da, budući da će Šuker predsjedničku dužnost obavljati volonterski, nikakvog sukoba interesa nema.
Zapravo, uopće nije riječ o tome je li Šuker u stvarnom sukobu interesa, nego o tome poštuju li se zakonske odredbe. Zakon o sprječavanju sukoba interesa, koji se na Šukera nedvojbeno odnosi, dopušta mogućnost da državni dužnosnik bude na izvršnim ili predstavničkim funkcijama u najviše dvije udruge, ali ne smije primati novčanu naknadu. Gledano kroz prizmu tog Zakona za Šukera nema problema. No, na njega se u ovom slučaju primjenjuje Zakon o sportu koji regulira i djelovanje sportskih saveza, a koji kaže da baš zato što je državni dužnosnik ne može biti u upravnim ili predstavničkim tijelima sportskog saveza. Dakle, Šuker može biti u upravnim ili predstavničkim tijelima bilo koje dvije udruge, uz uvjet da taj posao obavlja volonterski i da te udruge nisu sportski klubovi i savezi. Šuker se u svojoj odluci da se kandidira za predsjednika HKS-a mogao osloniti i na dosadašnju standardnu (ne beziznimnu) praksu sportske inspekcije, tijela zaduženog za nadzor provedbe Zakona o sportu. Iz onoga što je kazao Petrović čini se da su Šuker i ljudi oko njega odlučili da se na njega odnosi Zakon o sprječavanju sukoba interesa, ali ne i Zakon o sportu.
U dvije godine, koliko je Zakon o sportu na snazi, sportska inspekcija nije domislila što bi trebala učiniti po pitanju predsjednice Hrvatskog jedriličarskog saveza Anke Mrak Taritaš, ujedno i ministrice. Sportska inspekcija nije dokučila ni što činiti s pojedinim članovima Izvršnog odbora Hrvatskog nogometnog saveza, također dužnosnicima. Dakle, inspekcija u dvije godine nije dokučila bi li ona trebala provoditi Zakon i nadzirati njegovu provedbu, dakle raditi svoj posao, ili možda ipak ne bi.
Šukeru još predstoji dobiti potvrdu u nadležnim upravnim tijelima. Ona moraju potvrditi valjanost njegova izbora kako bi mogao zastupati i predstavljati HKS. Bude li tu za Šukera problema i budu li odgovori nadležnih tijela, a prva instanca je Gradski ured za opću upravu Grada Zagreba, pažljivo čitali Zakon o sportu, HKS bi se mogao naći u vrlo neugodnoj poziciji – mogao bi uoči Europskog prvenstva kojemu je Hrvatska jedan od domaćina biti sportski savez s predsjednikom koji taj savez ne smije ni predstavljati, ni zastupati, pa posljedično ni u ime saveza išta potpisivati.
