Naša snaga počiva na našoj brzini i brutalnosti. Svejedno mi je što će slaba zapadna europska civilizacija reći o meni. Ja imam cilj i komandu, i svakog tko se tome bude protivio smaknut ću – da razorim neprijatelja. Svoje odrede smrti sam pripremio za Istok s naređenjem da donesu smrt bez milosti i sućuti za Slavene. Jedino tako dobit ćemo Lebensraum koji trebamo – ovo je citat iz djela Adolfa Hitlera o istoku Europe i Slavenima uoči pohoda smrti u Drugom svjetskom ratu.

Ali to huligani koji su nacrtali svastiku na Poljudu sigurno nisu čitali, kao što vjerojatno nikada ništa nisu čitali, niti išta o ičemu znaju dok Hrvatsku sramote pred cijelim svijetom i izbijaju joj šanse da nastavi natjecanje na Euru 2016.

Tako nam i treba, da ostanemo bez prilike da kao svaka normalna zemlja gledamo nogomet na europskom natjecanju, jer ovo nije prvi put: jer se već igra bez publike, jer huk Za dom spremni s tribina naši desničarski političari i dužnosnici nazivaju »veličanstvenom atmosferom«, jer smo i vani već radili slične svinjarije kao u Italiji svojedobno, jer je šef HNS-a Davor Šuker koji se sada jako »ljuti« posjetitelj groba Ante Pavelića, jer je dio javnosti gotovo bezuvjetno stala na stranu Joea Šimunića kad se bio malo »zanio«, jer je uostalom normalno da i mala djeca po zidovima crtaju kukaste križeve kad im je dosadno, jer je obrazovni program intencionalno šupalj i ne objašnjava djeci što je svastika, što je nacizam, kakvo je zlo stajalo iza te ideologije… Tako nastaju neinformirani idioti koji mogu počiniti ovakvu sramotu na Poljudu, praveći od svih nas budale.

No, pripisati to »glupom huliganskom ispadu«, kao što je to učinio šef oporbe Tomislav Karamarko, opasnije je i od samog crtanja po travnjaku Poljuda. HDZ-u je ustašluk i veličanje nacizma uvijek incident, usputna pojava, neugodna epizoda, omaška… Zato je riječ huligan u uvodu ovoga teksta namjerno krivo upotrebljena. Nije riječ o hulinganstvu, riječ je o planu, mentalitetu, ideologiji protiv koje se ovaj sustav toliko loše uspjeva boriti.

Bagateliziranje takvih događaja, zbog kojih se Hrvatska svake godine bar nekoliko puta pribija na stup srama, također je dio istoga plana u kojem će se svi praviti da su slučaj osuditi, ali nikada ništa sustavno neće poduzeti da se to promjeni.

Pokušaji aktualne vlasti koja je, tada s ministrom sporta Željkom Jovanovićem, željela isušiti močvaru, nelavno su propali. Hrvatski nogometni savez prvi je to opstruirao, svi su se pravili ludi, a na kraju je sve završilo tako da su se i ministru brojala krvna zrnca, za što se na sudu još morao opravdavati.

U takvoj klimi postoji samo jedna mogućnost da se stvari promjene: da upravo HDZ bude nositelj reformi u društvu, u nogometnom savezu, u glavama onih kojima je normalno da djeca crtaju kukaste križeve i slovo U po školama, nemajući pojma što rade. Dok društvo doista ne bude unisono u osudi takvih razmišljanja, nema spasa. I dalje ćemo se blamirati, i dalje će nas isključivati iz normalnog svijeta.

Zato neka HDZ i Tomislav Karamarko, umjesto da sa zakašnjenjem osude pojavu na Poljudu, lijepo sjednu za stol i uvrste u svoj program za izbore i borbu za novo, bolje obrazovanje, u kojem će se znati tko je u Drugom svjetskom ratu bio promotor zla, a tko slobode, neka se fino ograde od svakog ekstremnog nacionalizma, neka napokon definiraju u preambuli tog programa da su za antifašizam bez ikakvih uvjeta, i na kraju neka osmisle svoj program isušivanja nogometne močvare.

Možda će to HNS-u biti prihvatljivije, kad im već od 17 članova čak 11 čine članovi njihove stranke. Neka HDZ napokon riješi problem hrvatskog nogometa.

Jer, kao što kaže Edo Popović, tribine ionako govore, urlaju i crtaju ono što svečane lože misle.