Nedavno objavljeno istraživanje MyPlace, koje je ispitalo stavove mladih od 16 do 25 godina u čak 14 europskih zemalja, pokazalo je porazne rezultate u cijelom nizu pokazatelja kad je Hrvatska u pitanju. Prije svega, mladi su poslali poruku da im se politika gadi, a istovremeno i da žele vođu čvrste ruke, da su im autokracija i diktatura draži od demokracije, pa čak i da bi oni koji imaju više novca trebali imati i više građanskih prava.

Riječju – rezultati su porazni, i govore tisuću i jednu stvar o hrvatskom društvu. U prvom redu, evidentan je totalni podbačaj obrazovnog sustava. Među ostalim, ovo istraživanje, provedeno kroz cijeli niz godina, kaže i da mladi o povijesti uče i znaju uglavnom iz obiteljskih izvora i obiteljskih priča. Drugi izvor su prijatelji, a onda – Facebook (!), dok se obrazovni sustav i škola ni ne spominju kao izvor informacija. Nije čudo da je onda unuk ustaše i sam desničar, a unuk partizana i sam ljevičar. Tragična spoznaja o hrvatskom obrazovnom sustavu.

A osim o povijesti, da nažalost nemaju pojma ni o funkcioniranju političkog sustava, mladi pokazuju jednom kontradikcijom – čak 73 posto njih izlazi na parlamentarne izbore, i skoro jednako toliko podupire demokraciju kao takvu. To znači da su elementarno zainteresirani i da žele participirati. S druge strane, mladi građani Hrvatske drugi su, nakon Gruzije, u podršci autokratskim sustavima, a čak preko 30 posto njih podržava vojni režim kao model obnašanja vlasti. Nevjerojatno. Doista, teško da je kvaka u tome da ispitanici znaju o čemu govore – vjerojatno im se vojna hunta ne bi svidjela, a podatak o visini podrške vojsci i autokraciji upućuje na to da ispitanici vjerojatno, naprosto – nemaju pojma što je to uopće. Vjerojatno je riječ samo o tragičnoj neupućenosti, neukosti i činjenici da se pod predmetom etika (koji ionako biraju samo i isključivo oni koji ne idu na vjeronauk) više uči o religijskim kulturama nego o samom sustavu. Građanskog odgoja u školama nema pa nema, a ako ljudi od 25 godina ni u školi, a očito ni na fakultetu nisu učili o tome kako funkcionira trodioba vlasti i što je uopće demokracija, jasno je da su uspjeli postati odrasli ljudi i dogurati i do prvog posla u životu, a da nisu naučili osnovne pojmove.

Ili to, ili se pak radi o činjenici da su u HDZ-ovo vrijeme fundirani temelji obrazovnog sustava još uvijek toliko rigidni i kruti da mladima nije objašnjeno zbog čega je demokracija dobra – zasad najbolja od svega izmišljenog. No, ako je ovo drugo, opet je tragično – u zadnjih 15 godina, naime, SDP-ova lijeva vlast vodila je sustav obrazovanja ipak već skoro 8 godina. Bilo je prilike da se sustav popravi i ne može uvijek samo HDZ za sve biti kriv.Ipak, utješna nagrada za SDP – prema ovom istraživanju, većina mladih ipak bi podržala na izborima, čisto ideološki, ljevicu (57 posto za socijaldemokratsku opciju), a samo 17 posto za HDZ, odnosno desni centar. Doduše, i to je samo još jedna kontradikcija iz ovog istraživanja, jer možda ispitanici opet ne znaju o čemu zapravo govore, a i taj podatak o oscilacijama u preferencijama opet pokazuje isto: da su mladi nedovoljno obrazovani, i da kao takvi lutaju u svojim stavovima, a nema konzistentnog sustava da ih kroz te Scile i Haribde znanja vodi. Poznavanje društvenog i političkog sustava, naime, temelj je za građansku participaciju. Inače se javnosti, biračima, narodu, doista može svašta podvaliti, pa tako i svaki referendum i peticiju o raznim budalaštinama, samo ako je dovoljno glasno i agresivno najavljena, ljudi masovno potpisuju, stvara se euforija i buka, a padaju neke možda i sasvim opravdane odluke vlasti. Takva opća nezainteresiranost i neinformiranost najbolji su temelj za manipulaciju, to se zna.

Bilo bi na primjer zanimljivo napraviti anketu ili takvo istraživanje među braniteljima iz Savske – vjerojatno ih 90 posto ne bi znalo odgovoriti na pitanje zašto stoje na ulici, i koji su mehanizmi da svoje zahtjeve ostvare putem institucija. Vladi Zorana Milanovića trebalo je šest mjeseci i neprestana edukacija putem medija da im se objasni da ministre ne bira i ne razrješuje ulica, i što je to parlamentarna većina. Bez uvrede za ikoga, činilo se kao da je prošla vječnost dok su neki shvatili da vlast koja je legitimno izabrana na izborima i ima podršku parlamentarne većine, nije »nenarodna vlast«.

Ponekad izgleda da se doslovce sama Vlada i premijer moraju baviti edukacijom građana, koji jednostavno ne poznaju procedure nego lupaju glavom o zid i kad treba i kad ne treba. Najprije su bili popularni referendumi, pa prosvjedi… Što se još mora dogoditi da bi legalna vlast u miru mogla raditi?

Šteta je samo da šef HDZ-a Tomislav Karamarko nema potrebu »educirati« svoje birače, pa bježi kao vrag od tamjana od sučeljavanja s premijerom gdje bi mogao objasniti svoja polazišta. U redu, možda on zna da baš tako može dobiti podršku »svojih«, ali 17 posto je ipak 17 posto, ma koliko šutjeli o tome. Ne bi bilo loše poučiti svoje birače da na izbore prvo ipak treba izaći, da nije dovoljno galamiti u kafiću ili u šatoru.