Male stranke u velikim problemima

PUTEVI I STRANPUTICE ZLATKA CRNČECA

Zlatko Crnčec

06. lipanj 2015 18:39

Male stranke same su krive za nedaće koje su ih zadesile. Politička je arena tržište na kojem opstaju najsposobniji, i gdje slabi ili propadaju ili su osuđeni na životarenje i milostinju od velikih

I jučerašnje istraživanje CROdemoskopa, baš kao i sva ostala koja se na mjesečnoj bazi provode u Hrvatskoj, pokazuju jednu stvar koja cijelo vrijeme ostaje ispod radara. A to je da ni u HDZ-ovoj ni u SDP-ovoj koaliciji nema gotovo nikakvog sinergijskog učinka. Tako na primjer po CRO demoskopu HDZ samostalno dobiva 30,2, a zajedno sa svih sedam koalicijskih partnera 31,2 posto. Dakle, kada se pribroje nekada relevantne stranke HSS i HSLS, pa čak i HSPAS – sve to skupa donosi samo jedan jedini postotni bod. Kod Kukuriku koalicije situacija je nešto bolja, ali ni tu ne cvjetaju sinergijske ruže. SDP samostalno vrijedi 24, a zajedno s tri koalicijska partnera 27,1 posto. Što će reći da HNS, stranka nekada na stabilnih sedam posto, te HSU i IDS doprinose zajedničkoj sa samo 3,1 posto. 

   Naravno objektivno govoreći, a vidi se to i po rezultatima ovih manjih stranaka one vrijede nešto više, ali ne puno, kada se na listi nalaze pojedinačno. Što bi značilo da koalicija odbija birače nekih stranaka. Na primjer, nije nemoguće da dio birača HSS-a ne podržava koaliciju s HDZ-om, strankom s kojom su oko poljoprivredne politike i nekontroliranog uvoza bili u velikom sukobu tijekom devedesetih.

    Međutim, čini se da je ipak prije razlog u stanju u kojem se male stranke nalaze. Na primjer HSS ima veliki problem sa svojim identitetom – jesu li narodnjačka stranka ili su ipak bliži SDP-u, kao i žele li biti stranka u punom smislu riječi ili tek puki seljački sindikat. HSLS je pak već godinama sjena stranke koja je nekada mogla račuanati na preko 20 posto biračke podrške, a HSPAS je tek jedna od pet šest stranaka koje računaju na pravaške glasove. 

  Ni u Kukuriku koaliciji situacija nije baš najbolja. Sada je više nego očito, na primjer, da je izbacivanje Radimira Čačića iz HNS-a bio svojevrsni politički suicid. Naime, HNS je time o svojoj bazi, sjeverozapadnoj Hrvatskoj, osta bez velikog dijela infrastrukture, ali i samog Čačića koji je, kakav god bio, ipak stranci osiguravao neophodan organizacijski hardware. S druge pak strane Pusić toj stranci, prepunoj inžinjera i tehnokrata svih vrsta vičnih postocima i grafikonima, davala politički software kroz promicanje nekakvih društvenih vrijednosti. Bez jednog od njih stranka tone, što se vidi iz recentnih događanja. 

   IDS je regionalna stranka koju politička situacija iza Učke ne zanima previše. HSU je pak jedna od umirovljeničkih stranaka koju sami umirovljenici, što zbog njene skrivenosti unutar koalicije, a što zbog pretrpanosti tog političkog prostora baš i ne primjećuju. 

   Zaista bi bilo zanimljivo je da je prošao referendum »U ime obitelji« kojim se zabranjivalo predizborno koaliranje. Koja bi od ovih manjih stranaka, a neke će od njih u budućoj Vladi dobiti važne resore, uopće preživjela tvrdu predizbornu kampanju u kojoj se birači što se izbori više približavaju sve više grupiraju uz velike stranke.   Međutim, iako su često kritizirane dvije velike stranke nisu nimalo krive za probleme u kojima se nalaze njihovi slabiji koalicijski partneri. Sve su te male stranke same krive za nedaće koje su ih zadesile i ne treba ih previše žaliti. Politička je arena tržište na kojem opstaju najsposobniji, i gdje slabi ili propadaju ili su osuđeni na životarenje i milostinju od velikih. Uostalom prije 20 godine i sam je SDP bio mala stranka na rubu opstanka, a prije 26 HDZ jedva da je postojao. Hrvatska je mala zemlja što znači da male i nove stranke imaju svoju šansu. Ali je trebaju znati iskoristiti.

više vijesti

PUTEVI I STRANPUTICE ZLATKA CRNČECA

Lidlova super ponuda