Foto: Nikola Vilic / CROPIX
Ako predsjednici Republike i predsjedniku Vlade ne smeta to što podržavaju manifestaciju koju organizira društvo čiji je član, protustatutarno, osoba osuđena za ratne zločine tim gore po predsjednicu Republike i predsjednika Vlade
Sinjska Alka bez politike, ne ide to. Gotovo od početka ta je svečanost, kojom se slavi događaj – pobjeda nad turskom vojskom 1715. godine čemu vjernici pridaju i pridodaju čudotvoran i blagotvoran nebeski upliv Gospe – povezana s politikom.
Alkari su bili u dobrim odnosima sa svim vladajućim političarima i režimima, osim sa Stjepanom Mesićem, a i u deset godina koliko je Mesić bio predsjednik Republike Alka je bila duboko obilježena politikom i to upravo lošim odnosima Stjepana Mesića i Viteškog alkarskog društva.
Alkari i VAD su itekako prijemčivi za politiku, političare i političku moć, ali da ne bi bilo zabune, ljubav je obostrana. I političari, i to iz raznih država i različitih režima koji su se promijenili na području Cetinske krajine, vole Alku.
Povijesni događaj otprije 300 godina duboko se ucijepio u svijest i predaju Cetinske krajine, ali i uspješno proširio cijelom Hrvatskom. Događaj je za to vrlo pogodan: onaj koji je vojno bio mnogo jači nije uspio pobijediti one koji su bili vojno mnogo slabiji i, činilo se, osuđeni na potpuni poraz.
Nije nevažna ni vjerska razlika između sukobljenih strana, a u vrijeme kada se bitka odigrala sukobi osmanlijskih muslimana i raznih kršćana na tom području traju otprilike dva i pol stoljeća. Na sve se to nakalemila kasnije stvorena nacionalna (hrvatska) priča o obrani nacionalnog teritorija i eto dovoljno razloga da političari budu zanimljivi alkarima, a alkarske svečanosti političarima.
Bjelodano je da je važnu ulogu u svemu tome imala ustrajnost lokalnog stanovništva da uporno organizira natjecanje u čast događaja iz 1715. godine, da ostane jedno od rijetkih takvih natjecanja uopće, svakako mu je teško naći pandana po dužini trajanja, a posljedica je svega da je Sinjsku alku UNESCO uvrstio na listu nematerijalne svjetske baštine.
Ove 300. alkarske godine politika se vrti oko člana, bivšeg alkarskog vojvode Mirka Norca. Čovjek je član Viteškog alkarskog društva od travnja 1994. godine i ništa u tome ne bi bilo čudno da isti taj čovjek nije u dva sudska postupka osuđen za ratni zločin.
Tu je kaznu Norac odslužio, za vrijeme služenja kazne zasnovao je obitelj, dobio djecu, a danas je opet slobodan čovjek s biografijom koja je takva kakva jest. A ta biografija, uz ostalo, kazuje da je osuđen i zato što je osobno u ratu ubio nenaoružanu ženu.
Biti u Gospiću za vrijeme rata nije bilo lako, bilo je to jedno od najtežih bojišta, ali ne može se zbog toga ubiti nenaoružana žena. Pokroviteljica ovogodišnje Alke je predsjednica Republike Kolinda Grabar-Kitarović, predsjednik Organizacijskog odbora predsjednik Vlade Zoran Milanović.
Do 27. svibnja i Hrvatski sabor, a tada se od pokroviteljstva manifestacije koju organizira društvo kojega je član čovjek osuđen za ratne zločine elegantno izvukao pozvavši se na netaktičnost tog istog društva koje je, nakon što je prihvatilo pokroviteljstvo Sabora, zatražilo pokroviteljstvo i od predsjednice Republike ne obavijestivši o tome Sabor.
Statut VAD-a po pitanju Norčevog članstva potpuno je jasan, štogod VAD mislio o tome. No, čini se da ni predsjednicu Republike ni predsjednika Vlade te činjenice ne smetaju, valjda ih tješi onaj UNESCO, ali smetaju Documentu i Građanski odbor za ljudska prava.
A ako predsjednici Republike i predsjedniku Vlade ne smeta to što podržavaju manifestaciju koju organizira društvo čiji je član, protustatutarno, osoba osuđena za ratne zločine tim gore po predsjednicu Republike i predsjednika Vlade.