Slaba kuna njima, figa – ostalima

Pod svijećama burze rada Gabrijele Galić

Gabrijela Galić

02. lipanj 2015 14:12

Ako ništa drugo, domaćim izvoznicima valja skinuti kapu zbog upornosti i dosljednosti. Okupljeni u udrugu Hrvatski izvoznici godinama u svim svojim istupima očešu pitanje monetarne politike. I više su nego jasni. Sistematično, pri svakom svom istupu, traže deprecijaciju kune. Tako su i na jučerašnjoj konvenciji istaknuli zahtjev za harmonizacijom monetarne i fiskalne politike te popuštanjem tečajnih uzda. One bi trebale popustiti u smjeru postupnog slabljenja kune. Nisu naišli na plodno tlo kao što niti u prošlosti nisu nailazili na plodno tlo u tom svom zahtjevu, koliko god pitanje tečaja kune postavljali kao pitanje opstanka.    Da je monetarna politika tek jedan kotačić uspješnosti izvoza jasno je i iz same činjenice da ti isti izvoznici koji se ne slažu s domaćom monetarnom politikom, rade i izvoze. Rade i izvoze, nisu nestali, nisu pozatvarali pogone, prekinuli proizvodnju jer je kuna prejaka. Podaci o robnoj razmjeni baš i ne ukazuju da izvoznička kola idu nizbrdo.    No, priča o upornim zahtjevima za slabljenjem kune, sve kako bi izvoznici mogli bolje poslovati, klasičan je primjer rovovske politike. Ova ne uspijeva, kao što nije uspijevala ni prije dvije, tri, četiri, pet, osam godina. Nama treba slaba kuna, a što će slaba kuna značiti za ostatak gospodarstva, što će značiti za stanovništvo, za radnike koji kod tih istih izvoznika rade, što će značiti za državu – e, to nije važno. Važno je da mi, izvoznici, rastemo po boljim stopama.    No, u tim zahtjevima za slabom kunom, izvoznici kao da ne razmišljaju o sebi. Ne razmišljaju o tome kakav bi utjecaj, primjerice, oslabljena kuna imala na njihovo poslovanje. Ako dio repromaterijala uvoze, slabljenje kune povećalo bi troškove poslovanja zagovornika slabljenja kune, a oni bi vjerojatno povećali cijenu svog krajnjeg proizvoda. Sve bi se to, naravno, moglo odraziti i na rast inflacije, pa bi onda možda uslijedio daljnji pad domaće valute… I tako u krug.    Svaka priča obično ima dva lica, ponekad i više. Kada su i država i stanovništvo, pa i gospodarstvo, visoko zaduženi, i kada su ta zadužena mahom vezana kreditnom klauzulom, samo bi nerazumna politika pristala na deprecijaciju kune. Kratkoročno bi taj potez možda dijelu društva pomogao, ali dugoročno bi on društvo u cjelini bacio na koljena.    Svi smo zadnjih godina i te kako vidjeli što je kretanje tečaja švicarskog franka učinilo dijelu stanovništva, pa i gospodarstva. Sada bi trebalo samo zamisliti što bi i minimalno slabljenje kune učinilo svima onima čija su zaduženja vezane uz strane valute bez obzira je li riječ o švicarcu ili euru. Preko noći porasla bi kreditna zaduženost i građana, i poduzeća, i države.    Dalje bi rastao udio nenaplativih kredita. Raspoloživi dohodak bio bi sve tanji. Smanjila bi se osobna potrošnja. Vjerojatno bi došlo i do pada BDP-a na koji utječe i osobna potrošnja. A pad BDP-a doveo bi do daljnjeg rasta javnog duga. Zasigurno bi padala i zaposlenost i rasla nezaposlenost. Dakle, sve ono što zasigurno niti izvoznici ne bi željeli da se dogodi. No, za rovovsku politiku širi pogled na stvarnost je stran. I vjerojatno, nebitan.

više vijesti

Pod svijećama burze rada Gabrijele Galić

Lidlova super ponuda