Đuro Glogoški tvrdi da postoje određeni problemi koji muče braniteljsku populaciju i da ih Vlada mora riješiti. Stoga bi njegov sutrašnji razgovor s premijerom Zoranom Milanovićem trebao, dakle, imati radni karakter. A to bi onda podrazumijevalo sastanak zatvoren za javnost.

Đuro Glogoški, Josip Klemm i ostali prosvjednici iz Savske 66 nisu političari, ne idu na izbore, zanima ih isključivo status ratnih veterana, pa prema tome nema naročitog razloga da mediji prenose njihov razgovor s Milanovićem, kako bi građani doznali što točno svatko od njih zastupa. No, Glogoški je inzistirao da se sve odvija ispred televizijskih kamera, premijer se isprva tome opirao, ali je u petak ipak pristao.

   Naravno, nitko se od novinara ne buni zbog toga. Bilo bi apsolutno protuprirodno da medijski djelatnici traže da im se ne dopusti ulazak na taj sastanak. Novinari se uvijek zalažu za što veću javnost rada državnih institucija. Ali, proteklog se tjedna dogodilo nešto uistinu nevjerojatno. U medijima je objavljeno više komentara u kojima se autori zgražaju zbog mogućnosti da Zoran Milanović i Tomislav Karamarko održe televizijsku debatu?! Riječ je o presedanu sigurno i u svjetskim razmjerima.

   Razumljivo je da Karamarko, jedan više kabinetski tip političara, preferira razgovore iza zatvorenih vrata. Predsjednik HDZ-a svjestan je limita u javnoj komunikaciji, a uvjeren je da mu je izborna pobjeda nadomak ruke i ne želi je ničim ugroziti. U Europi vjerojatno nema šefa oporbe koji bi odbio tv debatu s premijerom, ali Karamarko ima svoje razloge. Jednako je tako shvatljivo da njegovi podupiratelji oštro kritiziraju ideju o ovakvoj vrsti razgovora. Njihova je otprilike poruka: »Tomo, mi te volimo, jako nam je stalo da postaneš premijer, ali, ruku na srce, nevješt si u javnim nastupima i ona komunjara i Jugoslaven s tobom bi obrisao pod«. Ni njima nije za zamjeriti.

   Međutim, kad se pojedini novinari izričito protive javnom sučeljavanju dvojice vodećih političara u zemlji, to je zaista groteskno. Tobože bi se na taj način samo produbilo sukobe i podjele u hrvatskom društvu. Jedan je, primjerice, napisao da to sučeljavanje »u ovom trenutku ne bi donijelo ništa dobrog, osim što bi povećalo gledanost ‘Nedjeljom u dva’ Aleksandra Stankovića«. Kakav komitetski pristup! Sve bi se političke rasprave morale odigravati iza sto brava, e da se građane ne bi nepotrebno uznemiravalo. U javnost ne smije procuriti ništa prije dogovora temeljem kojeg će u državi cvjetati zajedništvo. »Kad se male ruke slože, sve se može, sve se može«. Zato je navodno pravi put tajni dijalog Milanovića i Karamarka.

   Srećom, ne misle svi novinari tako. Hina se odvažila i premijeru i njegovom glavnom političkom suparniku poslala službeni poziv za debatu u njihovoj organizaciji. Niti su razilaženja, pa i ona grublja, sama po sebi društveno zlo, niti televizijska sučeljavanja političara neminovno vode u građanski rat.