Je li u Hrvatskoj uvedeno izvanredno stanje? Ako je suditi po vijestima s Markova trga, izgleda da jest. Građani ove zemlje mogu samo iz sata u sat prestravljeni promatrati kako prizivanje nereda prerasta u doslovnu eskalaciju nasilja. Nažalost, nije pretjerano stvari nazvati pokušajem državnog udara. I taj se pokušaj mora spriječiti na miran način, jer će inače imati strašne posljedice za građansku i demokratsku Hrvatsku. 

   Možda najgora slika koja se mogla vidjeti na ove tužne dane kada bi zemlja trebala slaviti obljetnicu osnivanja svog parlamenta, odnosi se na policajca, koji stoji na pragu crkve dok ga jedan od prosvjednika drži za vrat. Taj policajac isto je sudionik Domovinskog rata, čovjek koji je u tom ratu puno propatio i puno izgubio. Taj je policajac sinonim za pokušaj da se obzirno postupa prema prosvjednicima, ne zbog toga što to propisuje zakon, već zato da se izbjegne krv i nasilje. Upravo prijetnja gubitka ljudskih života je ono zbog čega bi se svi dužnosnici i političari u ovoj zemlji morali zabrinuti i reagirati da to spriječe. 

  Lice umivenijeg i civiliziranijeg HDZ-a, lice iz stranke izbačene Jadranke Kosor, jučer je branitelje pozvalo da se mirno raziđu i odu s Markova trga. Takvog stava na čelu HDZ-a danas nema i po tome se vidi veličina bivše premijerke i predsjednice HDZ-a i razotkriva beskrupuloznost njezina nasljednika. Izjava Tomislava Karamarka kako se zakoni hrvatske države u nekim slučajevima ne bi trebali primjenjivati na branitelje naprosto je skandalozna. »Ma kakav zakon? Pa to su branitelji.« Upravo ova izjava ultimativni je dokaz koliko je ogromna Karamarkova odgovornost ukoliko se bilo kome, policajcu ili prosvjedniku, nešto dogodi. Netko tko ima ambiciju voditi državu morao bi pokazati barem minimum zrelosti i dobronamjernosti spram očuvanja mira i reda, poštovanja države, njezinih zakona i institucija. Ako ni to nije dovoljno, trebao bi ga kao čovjeka barem malo biti strah da će netko poginuti ili biti ozlijeđen. Logično je pitanje smatra li Karamarko da branitelji imaju pravo blokirati promet i postavljati plinske boce na jednoj od najprometnijih ulica u Zagrebu. Imaju li pravo nasrtati na policajce, koji su, uzgred rečeno, također branitelji u velikom dijelu. Dokle tolerancija nezakonja može i treba ići? I kakva je ta Hrvatska, koju bi čelnik HDZ-a sutra želio voditi ako se u njoj zakona ne treba držati kao pijan plota, već ih je moguće po slobodnoj volji namještati i rastezati, kako se kome svidi. 

   Niti predsjednica Kolinda Grabar Kitarović ne pokazuje zrelosti ni odgovornosti. Bilo bi najmanje od nje očekivati poziv braniteljima da se raziđu, bio bi to državnički potez i jedino što bi u ovoj situaciji imalo smisla. Premijeru Zoranu Milanoviću može prigovarati tko god što poželi, ali ne može ignorirati ponuđeni sastanak i dijalog zakazan bez ikakvih posebnih uvjeta za ponedjeljak u 10 sati, iako je upitno kakvog smisla u ovom slučaju dijalog može imati. Vođe braniteljskih prosvjeda Josip Klemm i Đuro Glogoški mogu biti nezadovoljni ministrom Predragom Matićem, ali nemaju pravo smjenjivati ministre u Vladi. Zbog toga ljudi izlaze na izbore i ako već žele utjecati na formiranje Vlade, Klemm i Glogoški mogu sastaviti listu ili oformiti stranku, pa izaći na izbore. To je jedino legalno i zakonito, sve drugo predstavlja tek manipulaciju, koja je na kraju i dovela do dizanja braniteljske ruke na braniteljski vrat. Objektivni argumenti za kadroviranje u Vladi ionako ne postoje. Braniteljska populacija još uvijek spada u zaštićeniji dio društva. Radnicima je gore, nezaposlenima je gore, blokiranima je gore, umirovljenicima također i naprosto je činjenično točno da ova Vlada nije smanjila prava branitelja. Glogoški pogotovo nema pravo pozivati policajce da odbiju poslušnost i prestanu raditi svoj posao, to se doista ne može drukčije nazvati osim pokušajem državnog udara. 

  Ova mučna situacija na Markovu trgu bi morala prizvati odgovorne ljude pameti. Sve redom ukoliko ih ima. Izjave Nenada Stazića tome ne pridonose, izjave Gordana Jandrokovića i odlazak HDZ-ovih zastupnika iz Sabora također. Ministar Predrag Matić se sve teže nosi sa situacijom, ali bi morao barem pokušati smiriti tenzije. Ono što se događa u središtu Zagreba šalje groznu sliku o Hrvatskoj, zemlji razdora i mržnje u kojoj se sredstva ne biraju radi dolaska na vlast. Koliko god se skrivao i negirao povezanost s prosvjednicima, Karamarko ima ogromnu odgovornost na svojim leđima. Dogodi li se prolijevanje krvi mjesto nesreće doista treba preimenovati u Karamarkov trg. A njegovo poticanje bezakonja zauvijek zapamtiti. U normalnoj, demokratskoj i građanskoj državi reda i mira nitko ne smije biti iznad zakona uključujući i branitelje. Inače imamo zakon nasilja. Na Markovom ili Karamarkovom trgu.