Milanović se obratio javnosti i pozvao šatoraše u ponedjeljak na razgovor u Vladu, ali oni su već prethodno požurili sasuti ministru Matiću u brk da se na taj sastanak ne namjeravaju odazvati. A Glogoški je sramotno pozvao policajce da otkažu poslušnost Vladi »kako hrvatske majke ne bi plakale kao i 1991.«
Toliko o tome koliko je nasilnim pobunjenicima-protiv-ne-zna-se-čega iz Savske stalo do razgovora za one koji možda još ne vide ili odbijaju vidjeti koliko je ovdje doista sati.
Ponavljajući kako samo žele da ih premijer primi, zanoćili su na klupama u crkvi jadajući se pred kamerama na temu navodne okrutnosti ove vlasti, ali kad se premijer oglasio, odbili su ga. Poslije su, po svom već prokušanom receptu, okrenuli ploču i počeli opet postavljati nove ultimatume.
Stvarno prozirna igra skrivača pred očima cijele Hrvatske i tko zna koji po redu novi dokaz da Klemmu, Glogoškom i družini apsolutno nije do razgovora. Ne izvode oni mjesecima cijeli taj svoj opasni ulični cirkus da bi isforsirali otvaranje dijaloga. Kad bi to bilo to, već bismo svi u ovoj zemlji mogli spavajući izrecitirati njihove zahtjeve. A to, naravno, ne može nitko uključujući i njih same iako se ti samoproglašeni braniteljski duždevi neprekidno upinju ne bi li se prikazali svijetu kao progonjene i omalovažavane žrtve sistema i ove vlasti. »Nenarodne« kako im sekundira Karamarko dok ujedno prvog čovjeka te vlasti slatkorječivim pismom poziva na razgovor.
Stvarno je neuvjerljivo kukati da si društveno zanemaren s primanjima od 25.000 kuna mjesečno, no vidjet ćeš što su prijetnje ako ih na to upozoriš. Osobno sam to iskusila poslije jednog susreta s Glogoškim u emisiji Otvoreno i njegovom bijesnom svitom koju je voditelj posjeo izvan kadra, ali ravno u studio.
Sve ovo što se do sada kuhalo u Šatoru i što su sada nabrijali pohodom na Markov trg najobičnije je glumatanje i manipulacija čiji je isključivi cilj izazivanje nereda i straha kod građana i stvaranje predteksta za svrgavanje vlasti silom i mimo izbora. To je isključivi sadržaj tog pokreta.
Što bi drugo trebale značiti prijeteće plinske boce kao terorističke bombe nasred ceste u zagrebačkoj Savskoj ulici, kvartu koji je prepun ureda, stanova i ustanova za djecu? Što znači ta još jedna perfidna jučerašnja izjava Glogoškoga da on i njegovi ljudi neće izaći iz crkve jer se boje da će ih policajci pobiti.
Dok se kunu u Hrvatsku, koja bi danas trebala slaviti 25. godišnjicu Sabora, Zagrebu su na lice nabili masku ratne zone s kordonima specijalne policije u centru, blokiranim prilazima Markovom trgu, šljemovima i željeznim ogradama na omiljenim turističkim šetnicama Gornjeg grada. U Zagrebu smo jučer doživjeli to da prosvjednici tuku policajce kojima je naređeno da ne uzvraćaju. Dok su se djeca vraćala iz škola, čuli su se pokliči »u boj, u boj« i vitlalo zastavama gardijskih brigada kao da se sprema sukob sa stranom agresorskom silom.
A što će biti kad padne krv i glavom o asfalt lupi prva žrtva ove ili neke sljedeće nasilničke predstave režirane da se poredak i Ustav sruše na ulici?
Sigurna sam da će predsjednica države – koja jučer nije mogla obići svoje šatoraše da ih pozove na razum jer je bila spriječena neodložnim obilaskom Huma na Sutli – opet poslati medijima svoje emotivno priopćenje, a svoga izaslanika na sprovod. U skladu s realnošću, ovom se zlu, dakle, moramo suprotstaviti mi, građani.
