Nije se nitko od čelnih ljudi SDP-a niti osvrnuo na »Antikomunistički manifest« Tomislava Karamarka u kojem je otvoreno najavio kada dođe na vlast dubinsku reviziju djelovanja javnih osoba u posljednjih 25 godina, od osamostaljenja Hrvatske, uključivši i vlastite političke protivnike poput Zorana Milanovića. 

  Ne brine premijera i predsjednika SDP-a to što ga Karamarko, kao i ostale SDP-ove političare i lijeve intelektualce, naziva prikrivenim boljševicima koji ne vole Hrvatsku i koji se skrivaju pod plaštom europske demokracije. Briga Zorana Milanovića za te trice i kučine, ta on je odavno sa sebe skinuo bilo kakvu stigmu lijevog političara, ne usudivši se nikada pomisliti a kamo li izgovoriti riječ proleter. 

  O borbi za interese radničke klase, već poodavno ostavljene na milost i nemilost kapitalistima, da se i ne govori. Pa što hoće sada taj Karamarko od Milanovića, što bi ga lustrirao kada se ovaj sam užasava bilo kakve lijeve poveznice ne samo s marksističkim naukom već i socijaldemokracijom, predstavljajući se javno svjetonazorski kao liberal. 

 A prešutno je možda i nešto jače, ne distancirajući se niti jednom riječju od svog stranačkog druga, SDP-ovog gradonačelnika Splita Ive Baldasara, za kojega je Karamarkova Ruža Tomašić kamilica. Ne zabrinjava Milanovića taj i takav Karamarko, koji mu uostalom može puvat kada dobije igrajući na sigurno saborski imunitet. Ono što ga pomalo svrbi je ministar Orsat Miljenić koji se dao uhvatiti u ćakuli s Danom Milobarom oko zapošljavanja njegove kćeri, inače članice SDP-a. 

  Nakon dva dana mudrovanja premijer je napokon odbacio kritike na račun svog ministra Pitijskom formulacijom kako se Orsat na sebi svojstven način pokušao »otarasiti gnjavatora«. A on, Milanović, to također radi, samo drugačije od njega, Miljenića. Bilo bi uistinu zanimljivo saznati tko je to gnjavio Milanovića da mu zaposli nekoga bliskoga, a ovaj ga pristojno otkantao. Na svoj način. 

 Da se Milanović i SDP bave isključivo sami sobom, kao da ih čekaju unutarstranački a ne parlamentarni izbori, pokazuje i ljutnja koja se ne pokazuje prema suparničkom Karamarku, već od nje fasuje igrač vlastite momčadi, štoviše zamjenik kapetana, Zlatko Komadina. O njemu će, a ne o netom objavljenom »Antikomunističkom manifestu« HDZ-a, raspravljati za ponedjeljak sazvano Predsjedništvo SDP-a. 

  Grijeh? Komadinina najava da neće nositi izbornu listu u vlastitoj, 8. izbornoj jedinici, tamo gdje je uvijek izlazio kao pobjednik, jer ne može podržati stranačku politiku smjenjivanja Maje Šarić u Istri, kao i zbivanja u Karlovcu i Varaždinu. Tako će se još jednom nepotrebno SDP baviti samim sobom, a ne stvarnim protivnicima, pokazujući na taj način da su još jednom i prije izbora odlučili predati vlast. 

  Kako bi se ovaj narod na pristojan način otarasio gnjavatora.