Tomislav Karamarko pokazao je da se HDZ nije promijenio »ni za jotu«, kako bi rekao njegov Franjo Tuđman. Čovjek vozi najskuplji mercedes koji, ups, nije njegov, već pripada njegovoj životnoj partnerici. Iako je ona u izbornoj kampanji predstavljena kao njegova partnerica s kojom živi u nevjenčanoj zajednici, ta je zajednica malo labavija kad je u pitanju prijava imovine. Karamarko ne smatra da svoju partnericu treba unijeti u imovinsku karticu, mada u žutom tisku najavljuje ovoga ljeta i vjenčanje s njom. 

   No, njezin skupi auto uredno vozi osim što, ponovno ups, zakonom nema pravo na to jer je kupljen za njenu tvrtku na leasing, a to znači da ga imaju pravo voziti samo zaposlenici tvrtke. Možda da se Karamarko zaposli kod Ane Šarić, a nas sve pusti na miru? 

   Rekli bismo: šalu na stranu, a sad ozbiljno dalje… Međutim, nakon što je za jedan tjednik izjavio da je Tuđman bio apsolutno u pravu kad je rekao da crvene vragove treba očistiti, pa će on završiti gdje je Franjo stao, zaista bi šef HDZ-a trebao razmisliti da potraži drugi posao i mirno se vozika u mercedesu amo-tamo na račun svoje životne partnerice. 

  Naime, Tomislav Karamarko je pokazao dvije stvari: prvo, niti se u HDZ-u u ovih šest godina, otkako nema Ive Sanadera (da, da, već je toliko prošlo) podigla ljestvica, a niti se promijenio mentalni sklop po kojem crvene naprosto treba istrijebiti. Ništa supstancijalno novo ne možemo vidjeti od Karamarkova HDZ-a, dapače uzeo je najgore od obojice – od Sanadera nelijepu praksu neprijavljivanja skupe imovine, za koju znamo kako je završila, a od Tuđmana najveće moguće političke besmislice koje su se pojavljivale u javnom diskursu u Hrvatskoj od 1990. do danas, one o crvenim, žutim i zelenim vragovima i tome slično. No, Tuđman je bar imao opravdanje da o tome govori već smrtno bolestan – koje je opravdanje današnjem predsjedniku HDZ-a?! 

   Nažalost, na drugoj strani, onoj SDP-ovoj, ista stvar: koliko god Orsat Miljenić možda bio korektan ministar pravosuđa, on je nakon objave snimke o zapošljavanju trebao barem ponuditi ostavku premijeru Milanoviću. Snimka jasno govori da Miljenić koristi svoju ministarsku poziciju da bi nekome potencijalno pogodovao, mada čovjeka zapravo ni ne poznaje, već je dovoljna referenca za njegovu kćer u tome što je članica SDP-a.

  Nažalost, po drugi put u istom tekstu, Holyčin ORaH se već raspada te SDP dodatno gubi koalicijski potencijal pa premijer vjerojatno proklinje dan kad ju je smijenio jer tada se ne bi desilo da mu ORaH treba, i baš sada kad se učinio presudno važnim za buduće koaliranje, već trune i gotovo da nestaje u unutarnjim sukobima, a sve zajedno je oslabilo i sam SDP. A ni ljestvica tada ne bi bila toliko spominjana. 

  Nažalost, po treći put, oba ova primjera, i Karamarko i Miljenić, a i Holy sa svojom raspadnutom bazom kao treći primjer, samo mogu dodatno pridonijeti ogađenosti građana politikom. Svi su isti, ili barem slični, misle oni – muljaju, kao prvi; nepotistički zapošljavaju, kao drugi; i glođu se međusobno, kao treći. Prvi su sigurno nepopravljivi, drugi stalno upadaju u iste vlastite zamke, a treći ne postoje, alternative prvima i drugima praktički i nema. 

   Hoće li hrvatski birači krajem godine na izborima biti u lose-lose situaciji? I koje rješenje sami za to mogu naći, osim apstinencije koja će pak posljedično, zbog D’Hontovog obračuna glasova, opet pridonijeti HDZ-u i SDP-u? Bezizlazno.