Dok se tajni službenici i ministar policije zabavljaju terorističkim potencijalima kazališnih predstava za ugrožavanje turističke sezone na Jadranu, u sigurnosnu je stvarnost Republike Hrvatske, pa potom i na novinske naslovnice iznebuha sletio jedan fantom, preciznije – Phantom 2. 

  Phantom 2 je čudna ptica iz porodice dronova, teška jedan kilogram i nešto malo dekagrama, koja pomoću četiri motora može letjeti od 15 do 25 minuta, noseći teret težine pola kilograma. Jedan primjerak te sve raširenije vrste poletio je u subotu poslijepodne u pravcu maksimirskog stadiona, gdje su Dinamo i Hajduk igrali ono što se u nas naziva najvećim derbijem, ali nije stigao na odredište, gdje je navodno trebao iskrcati izvjesnu količinu suzavca koji je za letjelicu bio pričvršćen selotejpom. No, srećom po oči i dišne putove nogometaša i gledatelja, nevješto navođeni dron je zapeo u granama jednog stabla u rasadniku Fakulteta šumarstva. Suzavac se aktivirao, ali dovoljno daleko od stadiona. 

  U istoj je krošnji, čini se, zapela i policijska istraga, pa se po medijima u nedostatku službenih informacija za sada samo nagađa koja je teroristička organizacija naumila pretvoriti maksimirsko loptalište u – Karamarkovim biblijsko-gospodarskim vokabularom kazano – Dolinu suza. Zanimljivo je da se na udaru sumnji nisu našle ni Hrvatska demokratska zajednica ni Islamska država Sesveta i Kraljevečkih Novaka, pa čak ni ona multinacionalna militarna korporacija koja na dronovima voza nacionalne zastave s certifikatom, nego – pripadnici dviju navijačkih grupacija.

Premda na dronu nisu pronađene ni Dinamove ni Hajdukove zastave, ni s certifikatom a ni bez njega, novine ne dvoje da su bespilotnom letjelicom upravljali ili trapavi antimamićevski Bad Blue Boysi – koji su navodno ljubomorni zbog dobrih rezultata Gazdinog nogometnog kluba Dinamo i još više zbog povratka publike na maksimirske tribine – ili smotani torcidaši, koji su bojkotirali derbi zato što devedesetorici članova udruge »Naš Hajduk« nije dopušten ulazak na stadion. 

  Tako je ovaj neuspjeli pokušaj izazivanja kolektivnog plakanja, šmrcanja, grcanja i kašljanja pripisan navijačima, unatoč tome što se ni o počiniteljima ni o motivima ne zna ama baš ništa, kao što se ne zna ni je li suzavac bio vojnog ili policijskog porijekla ili je pak smiksan u kućnoj radinosti. Poznato je samo da se čitav slučaj vodi pod inkriminacijom dovođenja u opasnost života i imovine, dakle – kao kazneno djelo za čije počinjenje zakon predviđa zatvorsku kaznu u trajanju od šest mjeseci do pet godina. 

 Slučajno ili ne, mediji su istoga dana objavili i uznemirujuću priču koja se dogodila prošloga tjedna na nebu iznad splitske zračne luke, kada je pilot putničkog aviona prilikom slijetanja bio zaslijepljen laserom. Počinitelj tog ataka na sigurnost putnika, posade i svih ljudi na aerodromu i u njegovoj blizini – treba li reći? – još uvijek nije otkriven, baš kao ni većina geek-freakova koji se već godinama zabavljaju nišaneći avione svojim svjetlosnim igračkama, tobože ne znajući da laserskim ometanjem pilota mogu prouzročiti pad aviona ili barem slijetanje izvan piste. 

U zemlji Hrvatskoj se, međutim, laserašima bavi samo prekršajno zakonodavstvo, koje svojim velikim uspjehom smatra to što se lasersko ometanje pilota tek od 2013. godine po Zakonu o zračnom prometu uopće smatra nekakvim prekršajem, čijem se počinitelju može odrezati samo novčana kazna od 5 tisuća do 15 tisuća kuna. Na promjenu takvog sumanuto benevolentnog odnosa hrvatskih zakonodavaca prema potencijalnim izazivačima avionskih katastrofa, po svemu sudeći, ne može utjecati ništa osim nesreće za koju je samo pitanje dana kada će se dogoditi. 

 A tajni će se službenici skupa s ministrom policije tada najvjerojatnije baviti terorističkim potencijalima čudnovate »Dronte« još čudnovatijeg Ivana Slamniga za ugrožavanje eksploatacije ugljikovodika iz jadranskog podmorja.