Već danima traje prepucavanje o tome hoće li za 20. obljetnicu Oluje biti, uz proslavu u Kninu, održan i vojni mimohod u Zagrebu. Vlada je za, predsjednica Republike je protiv. Prije toga, svađali su se hoće li predsjednički ured biti u Visokoj ili Pantovčaku, pa potom hoće li šefica države na sjednicu Vlade ili ne, sad su dospjeli do vojske – doslovce, ne zna se tko zapovjeda Oružanim snagama. 

  Čak i bivši predsjednik Ivo Josipović, koji je sada odjednom anti-milanovićevac, podržao je Kolindu Grabar-Kitarović. S druge strane, bivši-bivši predsjednik Stipe Mesić podržava premijera. Ustavni stručnjaci svađaju se, vojska je vjerojatno zbunjena, a Klemm k’o Klemm, ne budi lijen, on najavljuje da će se vojska postrojiti i onda jasno svima pokazati uz koga stoji. S druge strane, eto, praksa je pokazala da je odluku o prošloj velikoj paradi, za 10. obljetnicu Oluje bio potpisao upravo ministar obrane Berislav Rončević, a ne tadašnji predsjednik Mesić, što bi značilo da je premijer vjerojatno na dobrom tragu. 

  No, stvari su sad već toliko izmakle kontroli kad je obilježavanje pobjede Hrvatske u Domovinskom ratu u pitanju, da je – u inat predsjednici koja obilazi Afganistan, baš u vojnoj uniformi – Ministarstvo vanjskih poslova sada doslovno zabranilo Kolindi Grabar-Kitarović da nakon tog posjeta potpiše sporazum o sveobuhvatnom prijateljstvu i partnerstvu s Afganistanom. »Radujem se skorom potpisu sporazuma«, izjavila je šefica države. »To ne dolazi u obzir. Predsjednica ne može preuzimati odgovornost za međunarodne sporazume koje potvrđuje Sabor«, poručio je visoki izvor iz vrha Vlade, dakle premijer Milanović. 

 Svi ovi događaji pokazali su, osim da volje za suradnjom apsolutno nema, i jednu puno goru, gotovo zastrašujuću stvar – mi nemamo pojma tko ima ovlast upravljati vojskom, tko ima pravo putovati po svijetu i zastupati Hrvatsku vani, tko ima pravo potpisivati sporazume s drugim državama. Kakvi su onda učinci tih radnji? U čije ime je predsjednica uopće u Afganistanu i tko ju je u ime hrvatskih snaga ondje uopće smio ugostiti? Je li smjela obući onu maskirnu uniformu? Tko je platio put? Mora li Vlada odobriti taj trošak, s obzirom da MORH ima ingerenciju nad vojskom u miru? 

  Totalni kaos. Nesigurnost. Loša percepcija. Šamaranje o trošku građana. 

  Premijer i predsjednica bi se doista pod hitno morali prestati javno šamarati ovakvim stvarima. Ako predsjednik Vlade misli da je to za njega dobro, u krivu je. Loša percepcija prenosi se i na njega, jednako kao i na HDZ-ovu predsjednicu države. Ako smatra da je pravno i politički u tumačenju ovlasti predsjednika Republike u pravu, trebao bi pozvati na razgovor u četiri oka predsjednicu i dogovoriti se, ne preko medija svaki dan puštati neimenovane izjave, a onda kroz javnost rušiti njezine odluke, poput ove o Afganistanu.

Inaćenje na svaki njen potez neće pomoći povjerenju javnosti niti u jednu od te dvije institucije države, ni u Vladu ni u Pantovčak. Takva politika, gdje se premijer uporno nastavlja ponašati gotovo jednako neozbiljno kao i toliko mu neomiljena predsjednica, stvara kod građana dojam ekvidistance. Oni nisu dovoljno upućeni da sude tko je u pravu – samo vide svakodnevni fajt i inat. Postaje nebitan meritum stvari, a prevladava dojam da su njih dvoje, zapravo – isti. 

 Teško je pomisliti da bi Zoran Milanović to doista htio, da ga javnost u izbornoj godini poistovjeti s predsjednicom za koju se već u nekoliko navrata vidjelo da ne poznaje dovoljno svoje ovlasti, ili ih pak na neki način iskrivljuje, da ne kažemo zloupotrebljava. Putem nekih medija i novinara već se pušta i priča o impeachmentu, opozivu predsjednice. Toliko daleko je sukob odmakao. 

  No, to je potpuno pogrešan pristup. Ova neozbiljna politika neće se svidjeti građanima, to je apsolutno jasno. Ako predsjednica krivo razumijeva svoje ovlasti, a dobronamjerna je koliko tvrdi, tada poziv premijera na razgovor uz kavu i dogovor u tišini sigurno ne bi odbila. Te se stvari rješavaju u četiri oka, ne šamaranjem na javnoj sceni. Barem ako nismo nekakva banana-republika kojoj će se EU i svijet rugati. 

  Teško se u tom smislu ne složiti s profesorom Ivanom Rimcem koji tvrdi da su sukobi HDZ-a i SDP-a toliko zagušili medijski prostor da nijedna druga, ozbiljna tema u njega više ne može prodrijeti. »HDZ preko predsjednice Republike pokušava opstruirati rad Vlade. Cilj je da se ona bavi raspravama s HDZ-om, a ne svojim primarnim poslom. Nitko ne zna što Varga radi u zdravstvu, čime se bave Zmajlović ili Hajdaš Dončić. U ovakvom modelu gube građani, ali i ostale stranke. Oni u ovom derneku SDP-a i HDZ-a jednostavno ne mogu doći do prostora«. 

  A sve zato da bi se dogovor na kraju ipak postigao. Jer, što drugo? Vojska će sama odlučivati kada će i pod kojom spremom izaći na ulice? Za paradu? Ili nešto drugo, mnogo opasnije?