Trebala je proći 20. godina od »Oluje« da bismo saznali još jednu po nas poraznu činjenicu. Država Hrvatska nije na čistu i ne zna tko zapovijeda njezinim oružanim snagama! 

   Da nije došlo do prijepora oko načina i mjesta obilježavanja te obljetnice između predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović i premijera Zorana Milanovića, da ova zemlja nije duboko podijeljena i sve više se raskoljuje na političkoj razini, vjerojatno nitko ne bi niti pomislio da jedno tako bitno, a pravno prosto pitanje nije propisno uređeno. Zato danas javno raspravljamo o tome tko je vrhovnik u ratu, a tko u miru, što kaže Ustav, a što zakoni, tko vojsku postrojava a tko rastrojava. 

   Pravo je čudo da se još nitko nije dosjetio i u skladu sa sve češćom hrvatskom demokratskom praksom počeo sakupljati potpise za referendum na kojem bi se nacija izjasnila koga smatra i želi imati na čelu svoje oružane sile. Ili je možda netko već poslao Ustavnom sudu zahtjev za ocjenu ustavnosti te materije o kojoj, koliko je poznato, ne dvoji niti jedna država na svijetu. 

   I dok se bivši predsjednici i premijeri, savjetnici i ustavnopravni stručnjaci javno suprotstavljaju iznoseći oprečna mišljenja, na najvećem čudu mogao bi se naći načelnik glavnog stožera Drago Lovrić primi li glede parade s Pantovčaka jednu, a iz MORH-a odnosno Banskih dvora drugu zapovijed. Iako Hrvatska ima dovoljno vojne sile, nikako ne bi bilo dobro pola snaga poslati u Knin, a drugu polovicu u Zagreb. Ili natjerati one koji ujutro stupaju u Zvonimirovu gradu na forsirani marš do metropole. 

  Dvije kolone nisu ništa dobra donijele ni u Vukovaru, ni oko šatora u Savskoj, a za 20. obljetnicu »Oluje« bile bi pogubne. Ta naizgled mala, a, sada vidimo, golema rupa u zakonu postala bi crnom koja bi nas mogla usisati zauvijek. Jedini poučak bio bi, nažalost, da državu za koju smo se borili niti ne zaslužujemo kada je nismo u stanju pravno urediti. Koliko god to zvučalo drastično ili ironično, ispada da se znatno bolje snalazimo u ratu i koristimo oružjem nego što su nam paragrafi i propisi u miru svikli. 

   I dok njihove postrojbe razmjenjuju vatru predsjednica i premijer s distance promatraju što se događa na bojišnici. Prekid vatre i primirje nisu niti na vidiku, a 5. kolovoza se približava, a s njime i parlamentarni izbori na kojima ćemo izgleda dobiti definitivni odgovor na dilemu tko je vrhovni zapovjednik oružanih snaga RH. HDZ ili SDP. 

   Stoga bi možda do tada bilo najbolje odgoditi paradu, Knin i Zagreb te sve na miru obaviti sljedeće godine. Ako u Hrvatskoj već nismo proslavili još jednu veliku ratnu pobjedu, 70 godina od završetka Drugog svjetskog rata, što su učinile sve ostale zemlje iz pobjedničke antifašističke koalicije, bi li jednako u miru i tišini prošlo zanemarivanje 20. godišnjice »Oluje«? 

  Dok predsjednica u maskirnoj pustinjskoj odori u Afganistanu daje do znanja kako je upravo ona No. 1., premijer se u javnosti ne skida iz prototipa »Varteksove« izlazne časničke jakne. Kada paradu tog političkog manekenstva gledaju oni koji su sasvim drugačije izgledali tog kolovoza prije 20 godina, s pravom ih mogu upitati: 

   – A gdje ste bili i što ste radili 1995. godine?