Hrvatska će biti glas Afganistana u Europskoj uniji, svečano je obećala predsjednica RH Kolinda Grabar-Kitarović u Kabulu nakon sastanka s afganistanskim predsjednikom Mohammadom Ashrafom Ghanijem.

   Ostaje nejasno na kojem će se jeziku predsjednica glasati u Bruxellesu, pashto ili dari, dok u Bruxellesu bude zastupala afganistanske interese, baš kao i koje će to političke, gospodarske i ine potrebitosti Afgana bespridržajno zagovarati. Doduše, politički nije baš razvidno zašto je predsjednica za svoje prvo službeno interkontinentalno putovanje s Pantovčaka odabrala upravo tu daleku azijsku zemlju čiji su europski interesi jednaki onima koje Hrvatska ima u Afganistanu.

   Budući da su njezini državljani saznali gdje im to vrluda predsjednica tek kada je već tamo bila, za pretpostaviti je da se Kolinda Grabar-Kitarović odlučila ostati zapamćenom po predsjedničkom inkognito imageu jer je prije Afganistana, obavijena velom tajne, posjetila i Jasenovac. No razlozi su bili znatno emotivniji od onih koje je pokazala prema posljednjem počivalištu žrtava ustaškog terora. Nacija je napokon iz dalekog Kabula saznala da je predsjednica zaljubljena!

   – Od kada sam prvi puta došla u Afganistan zaljubila sam se u vašu zemlju, ljude i običaje, priznala je Kolinda Grabar-Kitarović javno, uskrativši za senzaciju tabloide željne srcedrapateljskih priča.

   Nažalost, predsjednica nam nije otkrila u koji se to od 652 tisuće četvornih kilometara 41. po veličini zemlje na planetu na prvi pogled infišala, je li to bilo u Kabulu, Kandaharu, Jalalabadu, Mazar-i-Sharifu ili negdje blizu granice s Indijom, Iranom, Pakistanom, Kinom… I je li On, Afgan Prvi od 31 milijuna stanovnika, po nacionalnosti Pashtun, Tajik, Hazara, Uzbek…

   – Želim da sva afganistanska djeca imaju jednake uvjete života kao i moja djeca, objasnila je svoju misiju predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović. Tada je postalo jasno zašto je odlučila postati glas Afganistana u EU-u jer će sada, uz njezinu pomoć, konvoji afganistanske djece krenuti put Bruxellesa kako bi imala jednake uvjete života kao i njezina koja se tamo školuju. Zato je Kolinda Grabar-Kitarović odabrala Afganistan za svoju prvu službenu interkontinentalnu posjetu kako bi domaćinima u koje je zaljubljena i čiju djecu namjerava školovati kao svoju objasnila da više nije samo guvernanta vojnika NATO snaga.

   Možda je u djeci Afganistana prepoznala vlastitu sebe iz predsjedničke biografije u kojoj se predstavila kao djevojčicu prirode koja se »vješto penjala po stablima, kopala zemunice, trčala po pustim poljima…« koja se »užasavala jedino poskoka i koprive«. Za razliku od nje mali Afganci užasavaju se vjerojatno kobri i polja maka, minskih polja i talibana.

   No, odsada mogu biti bezbrižni, tu je prva ruža Afganistana koja će o njima skrbiti kao o svojoj djeci. Da još njihovim roditeljima obeća, kao i nama, kako će uskoro biti bogata i sretna zemlja, sva vrata prijateljstvu nesvrstanih država, Republike Hrvatske i Islamske Republike Afganistan, bila bi otvorena. Baš kao i bratstvo i jedinstvo njihovih naroda i narodnosti koje valja čuvati kao zjenicu oka svoga.

   Samo da se netko od Afgana ne dosjeti zaviriti u ovu našu oazu blagostanja i na licu mjesta uvjeriti kako to ovdje teku med i mlijeko i čime nas je sve to Kolinda Grabar-Kitarović do sada usrećila. I na velikodušna obećanja gospođe predsjednice, na jeziku pashto ili dari, svejedno, odgovore:

   – Ne, hvala. Samo nas Vi nemojte štititi.