Može li se mladića, koji nekoliko sati tjedno građanima dijeli reklamne letke poduzeća, smatrati zaposlenim? On dobiva malu naknadu za svoj rad, pa ga statistika uračunava u zaposlene – prema anketnoj metodi Međunarodne organizacije rada (ILO). Mladić se slaže da je bolje imati ikakve prihode nego nikakve, ali ne misli da je zaposlen u pravom smislu te riječi. Želi što prije dobiti stalni posao, uz redovitu plaću, jer bez toga ne može planirati budućnost. Bez stalnih prihoda ne može dobiti kredit za automobil i stan, ne može planirati ni obitelj, niti djecu. Ostaje mu živjeti od danas do sutra. 

   Međutim, zahvaljujući toj sve raširenijoj anketnoj metodi – kojom se u zaposlene ubraja svaki onaj koji je u tjednu prije provođenja ankete radio barem sat vremena za naknadu – Hrvatska je prekjučer postigla »zavidan« rezultat. Prema Eurostatu, svrstala se među četiri države koje su u posljednjoj godini zabilježile najveći rast zaposlenosti u EU. Stopa zaposlenosti stanovništva starog od 20 do 64 godine povećana je s 57,2 na 59,2 posto, za dva postotna boda. 

  Neovisno o tome, neki će reći da je skok zaposlenosti na 59,2 posto ipak nekakav znak oporavka u Hrvatskoj, osobito u svjetlu najnovijih prognoza da će njezino gospodarstvo, nakon šest godina propadanja, ove godine prvi put zabilježiti rast – od 0,3 do 0,5 posto. U tim optimističnim prognozama rasta BDP-a slažu se gotovo svi – Vlada, HNB, Europska komisija i MMF. 

   Jačanje gospodarstva, zaista, bila bi možda najpozitivnija stvar koja se Hrvatskoj može dogoditi. Međutim, rast BDP-a od pola postotka nije dovoljan da bi zemlja počela rješavati gorući problem nezaposlenih, kojih anketno ima oko 350 tisuća. Ekonomisti godinama upozoravaju da se nezaposlenost može djelotvorno smanjivati tek kad se rast BDP-a ubrza na najmanje dva-tri posto godišnje. 

  Ali hrvatska Vlada, poput ostalih u Europi, više ne računa na visoke stope rasta. U travanjskom izvješću, poslanom u Bruxelles, Vlada očekuje da će hrvatski BDP iduće godine porasti 1 posto, tijekom 2017. godine 1,2 posto, a 2018. ubrzat će se na 1,5 posto – uz uvjet »strukturnih reformi«, koje će se provoditi uglavnom nakon izbora. Bude li se gospodarstvo do 2020. ubrzavalo takvim tempom, uz pretpostavku da ne bude nove krize, Hrvatska neće steći uvjete za smanjivanje nezaposlenosti ni do kraja ovog desetljeća. Očito je da vlasti moraju nešto bitno promijeniti u borbi za izlazak iz krize, jer onaj mladić s početka priče – a takvih ljudi ima na stotine tisuća – ne može živjeti od danas do sutra.