Prošao je i taj Dan D, dvije stotine dana otkada je niknuo šator u središtu metropole, a nije se dogodio smak svijeta. Ili barem građanski rat koji su najavljivali glavni poglavica Đuro Glogoški i njegov vrač Josip Klemm bljedolikom premijeru Zoranu Milanoviću i njegovim plavim bluzama u Vladi ako ne zapale lulu mira i otpuhnu dim po njihovim pravilima. Sada im konačni obračun i Little Bighorn na Markovom trgu najavljuju za Dan državnosti, 30. svibnja.

   Malo tko danas pamti kako je počela opsada Savske 66 i kako je u središtu metropole niknuo čador čiji je vlasnik, ispostavilo se, Crveni križ. Nitko ne zna ni tko ga je podigao, baš kao što unatoč nadljudskim naporima policija nije uspjela otkriti misteriozne organizatore tog prosvjeda »koji nije nelegalan, ali za njega ne postoje zakonski uvjeti« iako ih cijela Hrvatska prepoznaje.

   Nemamo saznanja da su pripadnici MUP-a istražili i ispitali autora poruke koju su novinari dobili 20. listopada 2014. godine u 20 sati i 35 minuta: »Pozivaju se hrvatski branitelji u utorak, 21.10. u 9:00 sati da se odazovu i OBAVEZNO pridruže odlučnom prosvjedu pred Ministarstvom branitelja, Zagreb, Savska 66.. Sad ili nikad! Ovaj put nema uzmaka! Pozovite sve i proslijedite poruku!«. Pošiljatelj poruke bio je Mirko Ljubičić zvani Šveps, bivši obavještajac i pomoćnik predsjednika Uprave Zagrebačkog holdinga za sigurnost. Dan ranije njegov šef iz Holdinga Slobodan Ljubičić završio je u pritvoru, zajedno sa zagrebačkim gradonačelnikom Milanom Bandićem.

   U ovih 200 dana zna se jedino impozantni popis eminentnih gostiju koji su pohodili bespravno podignuti objekt kao da se radi o predsjedničkoj palači ili dvorima. Tamo je u goste stigao i bivši predsjednik Ivo Josipović iako je njegov lik bio izvješen uz proročanski natpis: »1991. Oba su pala, 2015. Oba će pasti«. Njegova nasljednica Kolinda Grabar-Kitarović u noći izborne pobjede pohitala je svoje ushićenje podijeliti upravo sa šatorašima na čijim je krilima sletjela na Pantovčak.

   Mnogi znani i neznani hodočastili su na mjesto ukazanja Orwellovog Ministarstva istine. Bilo je i onih s druge strane, onih koje je to kampiranje, način i poruke koje su s njega stizale toliko iziritiralo da su organizirali protuprosvjede »Stop teroru šatoraša«. Jedna od njih, Marijana Mirt, dobila je dvjestotinjak poruka i prijetnji smrću pa je morala napustiti Zagreb, jer policija, valjda zaokupljena traganjem za organizatorima Savske 66, nikoga od autora nije sankcionirala.

   Nisu protestirali samo mirovni aktivisti, performeri poput Marka Grahovca koji je držao bijele gaće u ruci i nosio natpis »Ja imam PTSP« od nerada i pankeri kao Njec Hranjec koji je 24 sata čitao naglas Zagorkin roman »Tajna Krvavog mosta«. I branitelji koji ne misle kao šatoraši digli su svoj glas i poručili »Nismo se za to borili«. Zoran Erceg i njemu slični brzinski su proglašeni neprijateljima i izdajnicima istom monstruoznom metodom kojom su istinski heroji Domovinskog rata, Fred Matić i Bojan Glavašević, postali gorim četnicima od najgorih četnika.

   Zbog svega i još mnogo toga ovih dvjesto dana i kusur do smaka svijeta i nestanka šatora iz Savske 66 još dugo će imati gorak okus vunenih vremena kojih se nećemo rado sjećati. Jedna jedina pozitivna strana šatoraške ere svest će se u konačnici na iznuđeno pojavljivanje u javnosti ljudi poput Tihomira Cvetkovića iz Siska, za čiju obiteljsku priču bez šatoraša nikada ne bismo saznali.

   Stoposto bi i on sam rekao da sve to toga nije vrijedilo.