Prava je istina da je Hrvatska sve dalje od prihvaćanja eura. Sve manje zadovoljava kriterije za ulazak u eurozonu, jer su njezina zaduženost i proračunski manjak sve veći. Javne su financije u sve težem stanju. Članice eurozone, kojih danas ima 19, uopće ne žele prihvatiti Hrvatsku u svoje društvo. Kad bi je prihvatile, morale bi je financijski spašavati ako dođe u dužničku krizu i bankrot. 

   Prihvaćanje eura, usto, brojnim članicama eurozone donijelo je više ekonomskih šteta nego koristi. Stoga je euro u latentnoj krizi već pet godina. Nakon uvođenja eura, južnoeuropske članice izgubile su konkurentnost prema Njemačkoj i sjevernim članicama. Središnje banke tih članica više ne mogu devalvirati valutu, niti pomoći gospodarstvu na druge načine. Izgubile su monetarnu suverenost. Problemi s kojima se suočavaju Italija, Grčka, Portugal ili Španjolska tako su dramatični da je predsjednik bavarskog ekonomskog instituta Ifo, Hans-Werner Sinn, prije dva mjeseca na predavanju pred vodstvom HDZ-a javno upozorio Hrvate neka paze da ne ponove pogreške drugih zemalja. 

  Pokazalo se da iz krize lakše izlaze države s vlastitom valutom, nego one bez nje. Poljska, Velika Britanija i Mađarska, primjerice, postižu bolje ekonomske rezultate od većine, ali se odupiru uvođenju eura, ili taj čin odgađaju. Švedska, prema Financial Timesu, već godinama svjesno izbjegava ispuniti kriterije za euro, ljubomorno čuvajući krunu. Istina, tri baltičke države utrčale su u eurozonu, ali ne toliko zbog ekonomskih razloga, koliko strateških i političkih – što je potvrdio i premijer Litve. U strahu od Rusije, one se žele vezati uz Zapad svim sredstvima, pa i eurom, neovisno o ekonomskim posljedicama. S druge strane, u Francuskoj, Španjolskoj, Italiji i Njemačkoj naglo jačaju političke stranke koje se otvoreno zalažu za odlazak zemlje iz eurozone i povratak bivše valute. Izlazak iz eurozone najviše prijeti Grčkoj. 

  Drugim riječima, u članicama EU sve više gledaju kako da izađu van iz braka s eurom, ili da ga izbjegnu. Šefica hrvatske države, pak, želi po svaku cijenu ulazak u brak s eurom – iako su ekonomske koristi od tog čina upitne, a Hrvatska se time odriče ostataka monetarne suverenosti. Vlada ima realističnije stajalište pa tvrdi da Hrvatska ne treba žuriti u eurozonu. Predsjednik HDZ-a, pak, sklon je suprotnom smjeru. Tomislav Karamarko je s pravom upozorio da bi Hrvatska narodna banka trebala domaćem gospodarstvu pomoći daleko više nego danas. Bez vlastite valute HNB neće to moći raditi.

   Različita mišljenja o kontroverznom pitanju, poput eura, potvrđuju da hrvatski politički i državni vrh uopće ne raspravlja o strateškim, egzistencijalnim nacionalnim pitanjima, niti o tome usklađuje stajališta. Za Hrvatsku – koja s »guskama u magli«, kako ih je nazvao Stjepan Radić, ima loših iskustava – začuđujuće je da joj kompas opet otkazuje.