U trenutku kad su u srijedu u vrhu SDP-a odlučili sazvati konferenciju za novinare na kojoj su predsjednicu Kolindu Grabar-Kitarović optužili za utaju poreza, pratički je započela nova kampanja u Hrvatskoj. Nije bitno kad će se izbori doista održati, činjenica je da je kampanja krenula i da će – očito – beskrajno dugo trajati. Istovremeno, SDP-ovi zastupnici u Saboru su također krenuli u ofenzivu na predsjednicu, a svi zajedno nazvali su je marionetom HDZ-a koja, umjesto da se odmakne od stranke koju je formalno morala napustiti, praktički vodi kampanju za HDZ. 

   I doista, šefica države dala je intervju u kojem je rekla da želi novog premijera, da bi radije surađivala s nekim drugim, što nikada nisu radili prethodni predsjednici države. Oni se izravno u kampanju navijanjem nikad nisu uključivali. Rekla je i kako ovog premijera više ne bi, nego bi nekog tko je »uključiv«. To bi valjda trebao biti Tomislav Karamarko, koji je doista oličenje uključivosti, socijalnosti i prevladavanja društvenih podjela, osim što bi neke bacio u Kevinu jamu, a neke samo zapisao u crnu bilježnicu po tome što ne vole dovoljno Domovinu. Jer se njemu tako čini. Utoliko, za predsjednicu bi doista bilo bolje da se ne stavlja u funkciju HDZ-a, jer je sada predsjednica svih građana, a i bolje da Karamarku ne dijeli atribute koje on doista, objektivno, nema. Svašta možemo reći za Karamarka, ali da je uključiv – doista teško. 

  No, ono što SDP-ovce živcira i zbog čega su krenuli u ovu preuranjenu kampanju zapravo nije predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović. I ona je njima samo »marioneta« kojom zapravo pucaju na Karamarka. Žele ga izazvati, da se osobno oglasi i kaže što ima za reći, jer znaju da je jedini nepopularniji političar u državi uz Zorana Milanovića, i žele ga izložiti, da se vidi što zna i može. A računaju da ne zna i ne može. Zato priželjkuju da se uhvati na udicu, izađe na bojno bolje i – izgubi. 

   No, Karamarko nije veslo sisao, i on zna da ne smije potrošiti svu municiju odmah, sada dok su izbori još daleko, pa podbada i onda – nestane. Pošalje Gordana Jandrokovića, pa Željka Reinera, pa neke iz drugog ešalona, svaki dan po jedna pressica, pa na kraju uvali i Kolindu Grabar-Kitarović. On sam povremeno pusti rečenicu-dvije i nestane iz vidokruga. 

   A jedino što u vladajućem SDP-u žele jest – sučeljavanje. I doista, taj bi sraz bio zabavan. Za očekivati je da bi Milanović pomeo Karamarka, koji zazire i od kamere, a kamoli od konflikta pred kamerom. Bilo bi svakako interesantno da neka od nacionalnih televizija, i mimo službene kampanje, upriliči takav događaj. Bila bi to večer za pamćenje. Uostalom, bila bi to prilika i da Karamarko izrešeta premijera, da ga pita, primjerice, zašto Hajdaš Dončić ne podnese ostavku nakon što je zaprijetio plaćama i mirovinama ako građani ne podrže monetizaciju, ili zašto se razmišlja o privatizaciji ne 49 nego 51 posto javnih tvrtki za pokrivanje javnog duga, ili zašto nije više učinio da dovede investitore, zašto nije hodao po Europi i za rukav doveo privatnike sa živim novcem, ili zašto nije krenuo u reformu uprave, ili na koncu zašto su mu ministri ovakvi ili onakvi… 

  Ali, nažalost, ništa od eventa. Karamarko se sučeljavanja boji i po mišljenju mnogih, pokušat će od sučeljavanja pobjeći čak i u završnici kampanje. Njegova će taktika biti ignoriranje, mada će istovremeno njegovi jurišnici sazivati pressice na dnevnoj bazi i derati svaki dan jednu temu. Kako vidimo, SDP-ovci će im odgovarati na Ibleru. Uz portale i novinarstvo u realnom vremenu, prepucavat će se svakog sata. Jedna pressica u 15 sati, druga već u 16. I tako još gotovo 9 mjeseci, ako izbori budu sredinom veljače. 

   Naporno, i puno manje zanimljivo od sraza jedan na jedan. Nacija će se iscrpiti, interes građana opasti, apstinencija porasti, a zapravo nećemo dobiti odgovore na sva pitanja niti steći konačni dojam o tome koji je od njih dvojice, zapravo, bolji i spremniji za nove četiri godine. A to nas baš zanima!