Ovdje treba naglasiti da na općenitu blagotvornost te male kadrovske senzacije nimalo ne utječu razglabanja o tome skida li to šefica države Karamarkov povodac s vrata angažirajući upravo Vladu Šeksa, koji je sa sadašnjom stranačkom vrhuškom u izrazito lošim odnosima? Ili je baš obratno: Šeksu je ponudila sinekuru u tajnom dogovoru s Karamarkom, kako bi se šef HDZ-a elegantno riješio svojeglavog doajena koji ne pada u nesvijest pred njegovim genijem i koji se jučer snimio na oproštajnoj fotografiji baš s Jadrankom Kosor.

   Zanimljive su to hipoteze, nema što, ali manje važne od te ključne stvari da će Vladimir Šeks, nepobitno dobar pravni stručnjak, biti ubuduće svakodnevno pri ruci predsjednici. Te da će je, nadamo se, vrijedno podučavati i ispravljati na temu ustavnih zasada modernog društva, koje je u svoj temeljni akt pokušala ugraditi i Hrvatska, upravo s ovim savjetnikom u prvim redovima, i to u ona davna doba kada Kolinda Grabar-Kitarović nije ni postojala kao politički pojam.

   Kao što je poznato, predsjednica je dosta puta do sada pokazala da se teško kreće i orijentira među definicijama pravne naravi, što je dosta nezgodno pošto je upravo ona, po svojoj funkciji, zadužena da djeluje kao jedan od čuvara pravnog poretka.

   Postojala je stanovita nada da su ta nesnalaženja početnička i da će to prestati, no jučer nas je predsjednica iznova neugodno iznenadila.

   Objavljeno je, dakle, da joj je iz proračuna isplaćen novac koji joj pripada za troškove kampanje, ukupno 1,17 milijuna kuna te da je cijelu tu svotu odlučila donirati u humanitarne svrhe. Rekla je da će to učiniti ako pobijedi i sada izvršava što je obećala, a to je jako lijepo od nje.

   Međutim, na novac koji je legao na njezin račun ona mora, kao i svatko drugi, platiti porez. To bi, međitim, prepolovilo njezin dar, i zato je, kako pišu mediji, spretna predsjednica »našla način« da sav porez izbjegne. To je učinila tako što je svotu prebacila na račun HDZ-a, pa će svi iznosi odatle neoporezovani biti uplaćeni primateljima.

   Može se činiti da je drakonski uzimati porez na donacije, bilo bi lijepo da se to ukine gdje god je moguće te da se one uvrste među porezne olakšice. No u tom se smislu može djelovati samo promjenom zakona, a nikako ne akrobacijama kojih se dosjetila Kolinda Grabar-Kitarović da se trikom provuče kroz porezne škare.

   I mnogi od nas građana ponekad poklanjaju novac za ovu ili onu svrhu. I naša bi privatna dobročinstva bila mnogo veća da nam se od njih ne oduzima porez, ali što se mora, mora se. Predsjednica je jedna od nas, ne mogu za nju vrijediti neka ekskluzivna pravila. Od nje kao institucije, očekujemo, dakle, prijedlog zakonskih izmjena, a ne samovoljne ispade porezne evazije kojima se još i hvali njen PR.