Jasenovac je dio hrvatskog identiteta. Sjećanje na njega ostaje važnom temom za sve Hrvate. Nema hrvatskog identiteta bez Jasenovca. On pripada povijesti naše zemlje… 

  Ne, naravno, nisu to riječi hrvatske predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović na jučerašnjem obilježavanju 70. godišnjice proboja iz ustaškog logora Jasenovac, jer se gospođa s Pantovčaka na to stratište nije javno niti udostojala doći. Zamijenite Jasenovac s Auschwitz, a hrvatski s njemački i dobit ćete riječi predsjednika SR Njemačke Joachima Gaucka na Dan sjećanja na žrtve nacionalsocijalizma u Bundestagu i obilježavanja 70. godišnjice oslobođenja konc-logora Auschwitz. Tog 27. siječnja 2015. u Oswiecim u južnoj Poljskoj nije propustilo doći 40 čelnika država i vlada iz cijelog svijeta, jer je to bila posljednja okrugla godišnjica i prilika za komemoraciju s većim brojem preživjelih logoraša. 

  »Potrebna je budnost. Sjećanje na žrtve ne smije nikad postati ritual, nego mora imati posljedice«, napisao je netko, pogodivši suštinu razlike između Hrvatske i Njemačke i njihovih državnih poglavara kada su Jasenovac i Auschwitz u pitanju. 

  Nije skandalozno samo to što se predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović prema Jasenovcu odnosi kao prema povijesno nebitnom, praktički nepostojećem mjestu pa ga posjećuje tajno, kao da odlazi na groblje krijumčara. Još skandaloznije je njezino obraćanje žrtvama rječnikom kojim su oni koje ne naziva krivcima i krvnicima, ustaše, ispisivali rasne zakone da bi nakon pera uzeli kame u ruke. I Jasenovac i ostalih 60 logora u NDH učinili onim što oni uistinu jesu. Našim Auschwitzima. 

 Katastrofalno je pak potiranje i negiranje antifašizma koje je i jučer svojim nedlaskom potvrdila Kolinda Grabar-Kitarović naslanjajući se na one koji tvrde da se u Jasenovcu pjevala Mala Floramye, izbjegavši i onaj uobičajeni ritual bacajući holivudsku prašinu u oči. Odavanje počasti žrtvama Jasenovca, Auschwitza i ostalih konc-logora nije osobni čin i nečija dobra volja već državnička i predsjednička obaveza. 

  Žrtvama je ionako svejedno, fućka im se za Kolindu Grabar-Kitarović. Jasenovac je, baš kao i Auschwitz, mjesto užasa i ta imena ostaju kao opomena, kao obaveza i odgovornost za sadašnjost, da čovjek više nikada ne postane nečovjekom. Ono što Glauck zna, Kolinda negira. Zastrašujuće je pak da na ovakav sve žešći revizionizam povijesti i brisanje antifašizma, koji je Ustavom RH definiran kao jedan od temelja hrvatske suverenosti, gotovo nitko ne reagira, prije svih Ustavni sud pred kojim je predsjednica položila zakletvu. 

 Prekid kontinuiteta dugogodišnje tradicije hrvatskih predsjednika koji su odavali počast u Jasenovcu, kao i ishitreno pokroviteljstvo i najavljeni odlazak na Bleiburg predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović politički mogu značiti samo ukidanje antifašizma i rehabilitaciju NDH. To može imati samo goleme posljedice na ionako podijeljeno hrvatsko društvo, ali i reperkusije na Hrvatsku, članicu Europske unije koja pokušava činiti ono što nikome nije dopušteno. 

  Bez obzira na svoj Ustav, Hrvatska danas praktično više nije antifašistička država. Uskoro, na isti način, više neće biti niti sekularna. Pantovčak, Banski dvori i Kaptol zajednički će zaobilaziti i minorizirati Jasenovac te odlaziti i veličati Bleiburg. A to znači da svi njezini građani neće biti ravnopravni. Jao onima koji za takvu domovinu nisu spremni. Ostaje im samo Jasenovac. 

  Bespridržajno.