Sve brojniji napadi iz Vlade na banke mnoge su iznenadili. Tvrdnje ministra financija Borisa Lalovca da banke stvaraju socijalne probleme i sve veće nejednakosti u Hrvatskoj, kao i ocjena premijera Zorana Milanovića da vlasti moraju pojačati kontrolu nad razuzdanim i »prejakim« bankama, pokazuju da je vrag odnio šalu. Posljedice dugogodišnje razularenosti financijskog sektora počele su dolaziti na naplatu upravo političarima, i to prije izbora.

   Najslikovitiji primjer su nevolje ljudi s kreditima u švicarskim francima, koji su za danas najavili prosvjed u Zagrebu. Oni su najpogođeniji bankarskom samovoljom – koju je vrh Katoličke crkve nazvao lihvarenjem – ali nisu jedine žrtve. Cijela Hrvatska pretvorila se u dužničku naciju koja je prepuštena na milost i nemilost međunarodnom i domaćem financijskom sektoru.

   U suvremenoj ekonomskoj literaturi sve češće se rabi izraz »financijalizacija«, kojim se označava svjetski proces prelijevanja novca i društvene moći u privatni financijski sektor. Novac u banke prelijeva se iz džepova građana, iz realne ekonomije i državnih proračuna. Rezultat tog procesa je osiromašivanje većine ljudi, sustavno propadanje industrije i socijalne države, uz istodobno zaduživanje poduzeća, naroda i država, koje se pretvara u dužničku krizu i gospodarsku stagnaciju.

   Gotovo sve u ekonomiji prilagođeno je interesima financijskog sektora. Čak i nemilosrdne mjere štednje, koje Vlada provodi od početka mandata, inspirirane su iz banaka i prilagođene interesima vjerovnika.

Glavni cilj tih mjera nisu gospodarski rast i zapošljavanje, nego vraćanje kredita uz stezanje remena građanima, privatnom i javnom sektoru. Hrvatske vlasti, poput mnogih europskih, izgubile su nadzor nad nacionalnim kapitalom u privatnim bankama i nad središnjom bankom.

Mjere štednje isušile su proračunski novac za investicije. Privatne banke zavrću kreditne slavine. HNB odbija tražiti nove načine za poticanje potražnje te za jeftino kreditiranje potreba javnog i privatnog sektora. Bez kontrole nad vlastitim kapitalom, Hrvatska se ne može razvijati. Spala je na to čeka što će joj kapnuti iz europskih fondova.

   Sve su to razlozi zašto Hrvatska šest godina ne izlazi iz krize, dok se prelijevanje u financijski sektor ubrzava. Ministar Lalovac ne pretjeruje kad kaže da razuzdane banke potiču gospodarske i socijalne probleme te pogoršavaju dužničko ropstvo. Poznato je da se socijalni problemi s vremenom pretvaraju u političke, a ako ih političari ne rješavaju, postaju sigurnosni.

   Stoga ne čudi što su vladajući socijaldemokrati prije izbora progledali. Slute da će im građani naplatiti višegodišnje provođenje politike stezanja remena, koja koristi financijskom sektoru, a proizvodi mršave ekonomske rezultate, ubrzano socijalno raslojavanje i iseljavanje mladih ljudi.

Veće je iznenađenje izjava šefa oporbe Tomislava Karamarka, koji smatra da je veći problem u članovima Vlade, nego u bankama i HNB-u. Naime, bude li HDZ pobijedio na izborima i štitio samovolju financijskog sektora, dužnička i socijalna kriza u Hrvatskoj još će se zaoštriti. Razuzdanost banaka poslat će HDZ-u na naplatu još deblje račune nego SDP-u.