Samo jedna izjava slovenskog šefa diplomacije Karla Erjavca o skoroj odluci arbitražnog suda o hrvatsko-slovenskoj granici na moru bila je dovoljna za novo diplomatsko prepucavanje između Zagreba i Ljubljane, što ponovo svjedoči o tome kako je konačna odluka o dugogodišnjem graničnom sporu potencijalno eksplozivno pitanje, koje bi moglo potresti ionako krhke i uvijek osjetljive odnose Hrvatske i Slovenije. 

   Odgovornost za najnoviji diplomatski zaplet, čini se, možemo uglavnom pripisati diplomatskoj nespretnosti slovenskog ministra koji je u srijedu, gostujući na jednoj slovenskoj televiziji, rekao – pozivajući se na »neslužbene informacije« – da će arbitražni sud svojom presudom omogućiti Sloveniji teritorijalni kontakt s otvorenim morem. 

   Ubrzo nakon što je Hina prenijela izjavu slovenskog ministra oglasilo se i hrvatsko ministarstvo vanjskih poslova, izražavajući »začuđenost« takvom tvrdnjom slovenskoga šefa diplomacije, da bi odmah zatim iz Ljubljane stigao demantij Hinine informacije, uz obrazloženje kako je riječ o »očito pogrešnom prenošenju intervjua slovenskog ministra otprije mjesec dana«. No ono što slovensko ministarstvo vanjskih poslova tvrdi da je Erjavec rekao, ipak se previše ne razlikuje od onog što je prenijela Hina: »Po mojim informacijama koje su vrlo neformalne, te na temelju nekih osjećaja koje ima naša odvjetnička skupina, koja je sastavljena od najuglednijih svjetskih stručnjaka pomorskog prava, imamo neki optimizam da će arbitražni sud odrediti taj kontakt s otvorenim morem«, kazao je Erjavec. 

   Svojom izjavom koju je moguće shvatiti i kao svojevrstan pritisak na arbitražni sud, Erjavec je prekršio barem dva članka arbitražnog sporazuma kojim je tadašnja hrvatska premijerka Jadranka Kosor prije nekoliko godina sa svojim slovenskim kolegom Borutom Pahorom okončala slovensku blokadu hrvatskih pristupnih pregovora. Peti stavak šestog članka arbitražnog sporazuma, naime, određuje da je arbitražni postupak tajan, dok 10. članak istog sporazuma propisuje da se obje strane moraju suzdržati svih postupaka ili izjava koji bi mogli zaoštriti spor ili ugroziti rad arbitražnog suda. 

  Slovensko ministarstvo vanjskih poslova, pokušavajući sanirati posljedice nepromišljenosti svog ministra, upravo zato u svom demantiju uvjerava da je Erjavčeva izjava »izvučena iz konteksta« i da Slovenija nema nikakvih informacija iz arbitražnog suda niti najava kada bi mogla biti donesena presuda. 

   Ovo, međutim, nije prvi slučaj da slovenski političari vlastitoj javnosti šalju poruke kako je Slovenija, i to prije nego što je objavljena presuda, već pobijedila. U takvim izjavama prednjači upravo ministar Erjavec, koji lani u Haagu, u vrijeme kada su dvije strane tek iznosile usmene argumente u arbitražnom postupku, nije previše dvojio da će Slovenija ostvariti svoj strateški cilj – teritorijalni kontakt s otvorenim morem – tvrdeći čak da je kod članova hrvatskog tima uočio »zabrinutost« nakon što su čuli slovenske argumente. 

   No u takvim slučajevima uvijek se radi o svojevrsnom političkom parazitiranju i pokušajima da se još malo politički profitira na neuralgičnom graničnom pitanju. Dok u Hrvatskoj nema pretjeranog zanimanja za arbitražu sa Slovenijom, u Sloveniji to pitanje u pravilu izaziva veliku pozornost, a slovenski ministar vanjskih poslova očito želi ostati upisan u povijest kao onaj koji je Sloveniji »donio« famozni izlaz na otvoreno more, taj »mračni predmet želja« o kojem sanjaju slovenske političke elite već više od dva desetljeća. 

  No, teško je ovdje ne primijetiti još nešto. Na slovenskoj strani svi, od stručnjaka i političara do medija, stalno sugeriraju da je teritorijalni kontakt s otvorenim morem najmanje što će Slovenija dobiti konačnom presudom arbitražnog suda, čime se na neizravan način otkriva prava narav ovog spora jer Slovenija presudom može »dobiti« samo ono što je imala 25. lipnja 1991., i ni pedlja više. 

   Arbitražni je sporazum po ovom pitanju, kao što znamo, kontroverzan, budući da sporazum određuje da će arbitražni suci odlučiti o spoju slovenskih teritorijalnih voda s otvorenim morem tek nakon što odredi graničnu crtu na kopnu i moru, bez preciziranja kakav će taj spoj biti, teritorijalni ili će pitanje spoja biti riješeno posebnim režimom na spornom području. No, posve je sigurno da je slovenski izlaz na otvoreno more neupitan. To je, uostalom, Slovenija i dosad imala, zahvaljujući odredbama Konvencije UN-a o pravu mora, što Hrvatska u posljednjih 25 godina nikad nije dovela u pitanje.