Možda je inspekcija rada već u pogonu Valipileta u Svetom Petru u Šumi kraj Pazina jer rekli su da će ići. Ali medijima je između redaka jučer najavljeno, kao što piše u Večernjem listu, da se protiv poslodavca neće moći bogznašto zato što »Zakonom o radu nije regulirano korištenje poligrafa za provjeru lojalnosti radnika«.

   Govorimo naravno o upravo nevjerojatnom slučaju ispitivanja zaposlenika na detektoru laži u tom poduzeću iz Sesveta, kome bi bolje pristajalo ime Kukulele, od lani vlasniku i Purisa u stečaju, a koje prodaje meso kokoši, pataka, gusaka i purana, stočnu hranu i druge peradarske proizvode.

   Gazda tog Valipileta, stanoviti Boris Belko, dosjetio se, dakle, da će iznajmiti poligraf od privatnika koji je prije bio zaposlen u policiji, zove se Romeo Vrečko, a sada ima svoj vlastiti poligrafski biznis i, navodno, tutnji naokolo punom parom opslužujući kojekakve privatne poslodavce koji smatraju da su ljudi koji za njih rade manje vrijedni od krepane ovce pokraj puta.   

   Zahvaljujući svojoj originalnoj upravljačkoj ideji, peradarski industrijalac Belko, kao i svi ostali klijenti poligrafskog poduzetnika koji nije jedini u Hrvatskoj, u svakom trenutku može ući u glave svih onih svojih zaposlenika – radnika, poslovođa i menadžera – za koje sumnja ili da nisu dovoljno fanatično posvećeni poslu, ili da su jučer u torbi odnijeli doma jedno njegovo pile.

   Prištekat će ih naprosto na Vrečkov detektor laži pa neka se znoje, dršću i pišaju u gaće dok se nepobitno ne utvrdi da su odmah spremni poginuti ako treba za svoga gospodina Borisa Belka i njegov Valipile Kukulele gdje njih 120 sretno zaposlenih, za prosječnu mjesečnu plaću od 2.771 kunu per capita, uživa tretman ravan tretmanu stoke sitnog zuba u onim rijetkim tragično neosviještenim OPG-ovima naših sela i zaselaka.

   Ne znam što će poduzeti inspekcija koju je alarmirao sindikat, ali zapravo bi tu tvrtku morali smjesta kazniti s jedno tri četiri milijuna globe, jednako kao i sve druge koje su se do sada koristile uslugama ovoga i bilo kojega poligrafskog poduzetnika, a za čije postojanje, na žalost, doznajemo tek ovako slučajno i okolišno. Treba ih sve redom naći. A poligrafistima, naravno, staviti željezne lokote na vrata.

   Pa neka gospoda onda zajedno sviraju o tome kako svaki kapitalist valjda ima pravo provjeravati ljude koje plaća da bi saznao pada li im na pamet nešto što on ne odobrava i hoće li mu biti odani do svoje smrti. Neka Belko onda svome ćaći trubi kako je svih deset zaposlenika Valipileta, koje je do sada već dao unakrsno ispitati na ekspolicajčevom portabl poligrafu, osobno pristalo da ih vlasnik na taj način ponizi i da njima obriše svoje uvažene cipele. 

   Kako nećeš pristati, brajkoviću, kad će ti poslije nepristanka gazdini kerberi uvaliti radnu knjižicu i šutnuti te preko porte na cestu!

   Nadamo se samo da epilog ovog sramotnog skandala neće biti taj da će službene instance od svih nas napraviti budale tumačenjem kako je za kažnjavanje Valipileta et cetera veliki problem to što se u Zakonu o radu nigdje ne spominje poligraf. Jer ZOR isto tako ne zabranjuje ni da se radnici bičuju. Ni da ih se preko noći veže uz radijator. Ni da im se čupa kosa sa zalizaka. Ni da ih se po leđima prži opušcima. ž