Može li Nataša Jovičić laka srca postati savjetnicom predsjednice za holokaust kada su njezino imenovanje, i prije formalne potvrde, kritizirali pripadnici naroda najteže pogođenih ustaškim genocidom u Jasenovcu: Srba i Židova? I dokad će predsjednica Republike nastaviti ovu svoju shizofrenu predstavu istodobnog smješkanja antifašizmu i fašizmu?

   Nataša Jovičić već duže od desetljeća vodi Spomen-područje Jasenovac, koje bi trebalo biti ultimativnim mjestom sjećanja na ustaške žrtve i kolektivnoga razumijevanja zločinačke strane nacionalne povijesti. Moglo bi se, dakle, činiti prirodnim da predsjednica Republike baš njoj ponudi mjesto posebne savjetnice za pitanja holokausta. A opet, samo naizgled paradoksalno, taj su odabir žestoko kritizirali predsjednik Srpskoga narodnog vijeća Milorad Pupovac i židovska intelektualka Julija Koš, članica obitelji ubijenih u holokaustu.

   Koš u otvorenome pismu odriče Nataši Jovičić stručna znanja o holokaustu. Ponavlja, također, svoj već rečeni prigovor: da sadašnji postav Spomen-područja Jasenovac prikriva istinu o tom logoru smrti, pa vrijeđa žrtve i njihove obitelji, ali i sve humaniste dobre volje. Pismo Julije Koš tako je reaktualiziralo prigovore koji se povremeno javljaju već cijelo desetljeće, a njihovu je ozbiljnost prihvatila i sama Nataša Jovičić, priznavši još davno da postav ima konceptualnih manjkavosti, uz obećanje da će biti ispravljene. Ispravljene, međutim, nisu. Zašto? I u kolikoj mjeri prigovori vjerodostojne židovske intelektualke osporavaju Jovičić moralno pravo da preuzme savjetničku dužnost?

   Prigovori, pak, Milorada Pupovca upućeni su naročito predsjednici Republike. U intervjuu našem listu, Pupovac je u subotu kazao: »U Hrvatskoj se nije dogodio samo holokaust, nego historijski genocid prema Srbima, Romima, i istrebljivanje hrvatskih antifašista, Hrvata i drugih. Prema tome, nesporazum nije samo u imenovanju Nataše Jovičić. On je u pokušaju da se obnovi razumijevanje priče: »Pokažimo Židovima da smo s njima dobri, i da njih poštujemo. Priznajmo holokaust, a ovo drugo…«

Što je to drugo? Hoće li se imenovanjem Nataše Jovičić to drugo pokriti?« Osvrnuo se Pupovac i na to što je Grabar-Kitarović u kampanji podržala i neoustaška Hrvatska čista stranka prava (HČSP). »Ako je odluka predsjednice da imenuje Natašu Jovičić rezultat političkog stava prema politici kakvu vodi HČSP, onda to treba reći. Ne može se istodobno tolerirati i Jovičić i HČSP kao dio istog vrijednosnog sustava«, kaže Pupovac.

   Predsjednica, međutim, ništa nije rekla. Štoviše, u prva dva mjeseca mandata otpočela je svađu sa svakim tko poštuje partizanski antifašizam, a istodobno tek muca o ustašovanju po stadionima i lukavo šuti o podršci HČSP-a. Uistinu, Nataša Jovičić treba itekako promisliti prihvatiti savjetničko mjesto ili ne. Jer ako pogriješi, mogla bi, i mimo volje, postati sudionicom u novoj, ovaj put najsramotnijoj dimenziji ovdašnjega općeg institucionalnog licemjerja: onoj u kojoj će govor o holokaustu pomoći da se zaborave, i čak opravdaju, njegove stvarne kataklizmičke posljedice.