Proteklih je uskrsnih blagdana zabilježeno i čudesno oživljavanje aktivnosti Stožera za obranu hrvatskog Vukovara po pitanju medijskih sloboda. Primijetili ste, vjerujem, kako su se nekoć sveprisutna i učestala priopćenja Tomislava Josića i njegovih stožeraša na tu temu znatno prorijedila otkako je javnost zaokupljena tiskovnim konferencijama i uličnim hepeninzima Đure Glogoškog i kampera iz Savske, pa se nije lako prisjetiti kada smo posljednji put bili počašćeni nekom njihovom poslanicom o stanju u medijima.

Ima biti da se to dogodilo prije više od mjesec dana, kada je Stožer obznanio da je podnio kaznenu prijavu protiv ravnatelja HRT-a Gorana Radmana, uz napomenu da bi prisavski boss »zbog terora koji provodi nad zaposlenicima, primjenom samovoljnog, protuustavnog i protuzakonitog Etičkog kodeksa za novinare i kreativno osoblje, zbog zloupotrebe položaja i ovlasti, te zbog kršenja ustavnih odredbi« mogao odguliti od jedne do devet godina zatvora.

   Osupnuti drskošću hrvatskih medija koji su – bez prethodnih konzultacija s Ministarstvom istine u sjeni – objavili najvažnije segmente izvještaja Odbora Ujedinjenih naroda za ljudska prava, pa tako citirali i onaj dio gdje se kaže kako Republika Hrvatska »treba osigurati punu primjenu jezika i pisma manjina u skladu s Ustavom i zakonima, s posebnim naglaskom na primjenu ćiriličnog pisma u Vukovaru i općinama u kojima to pravo treba ostvariti«, stožeraši su se dohvatili višecijevnog bacača etiketa, pa teškim riječima zasuli novinare i aktiviste civilnog i civiliziranijeg društva.

   Opaučili su Josićevi bojovnici na sam Uskrs po »Judama« koji su »žrtvu Vukovara, lažima na Veliki petak, raspeli poput Krista«. Tko su »Jude« i kako su to »raspeli žrtvu Vukovara«? To su vam – po stožeraškoj podjeli pasionskih uloga – svi oni medijski smutljivci koji su na Veliki petak »opet posijali kaos« tako što su tekstove o izvještaju UN-ova odbora za ljudska prava okitili »senzacionalnim naslovima kojima sugeriraju da UN traži ćirilicu na zgradama Vukovara«.

   Čega to »senzacionalnog« ima u naslovima »Komisija UN-a: U Vukovaru osigurajte uporabu ćirilice!«, »UN: U Vukovaru treba osigurati primjenu ćirilice« ili »Ćirilicu odgodio Ustavni sud, a Vlada na meti UN-a«? Očito se ne misli ni na što senzacionalno, već na senzacionalističko, ali nije mi ni nakraj pameti da opismenjujem Stožer… Pod kakvu to, dakle, definiciju senzacionalizma potpada davanje naslova koji ne samo da sugeriraju, nego i jasno kažu da Ujedinjeni narodi traže ono što je i napisano u izvještaju, osim pod analfabetsko-politikantsku?

   Stožeraški desk tvrdi kako je »istina da Izvješće traži poštovanje manjinskih prava u skladu s ustavom i zakonima«, ali da ta istina nije jedina. Jer »istina je« i da se »to« što UN traži »već provodi«. Štoviše, »istina je« i to da »pojedina manjinska prava primjenjujemo čak i protiv zakona«. A pod istinu prodaju i to da je »ministar Bauk taj koji je stavljanjem ploča prekršio zakon«, iz čega Stožer za obranu hrvatskog Vukovara izvlači sljedeći zaključak: »Srpska nacionalna manjina u našem gradu uživa pravo koje nije zakonito.«

   Stožer se, osim medijskih »Juda«, obrušio i na »Jude« koji UN-u, za potrebe izvještaja o ljudskim pravima, dostavljaju informacije iz Hrvatske. I priprijetio da će »upravo oni biti tema naših zahtjeva sustavu domovinske sigurnosti u ustroju«. Misli li se možda pod tim »sustavom domovinske sigurnosti u ustroju« na ono Vijeće za domovinsku sigurnost što ga osniva predsjednica države Kolinda Grabar-Kitarović i u kojemu će – kako je najavila – sjediti i generali Mladen Markač i Ante Gotovina?

   Hoće li Stožer pred to Vijeće izaći s prigodnim transparentom »TUNA NIKADA NEĆE BITI TYHA!«? Ili će se – kao što to navješćuju medijski promotori Stožera s portala Dnevno.hr – od Gotovine i ostalih predsjedničinih vijećnika za domovinsku sigurnost zahtijevati da na odgovornost zbog »veleizdaje« pozovu »one koji lažno informiraju UN«, a to su – »Documenta i njoj srodne udruge za zaštitu ljudskih prava«?

   Dijeli li i predsjednica očekivanja stožeraša da bi se novoustrojeni sustav domovinske sigurnosti trebao baviti veleizdajničkim procesima i sličnim djelatnostima kakvima se na soarejama svojega Hrvatskog nacionalnog etičkog sudišta zabavlja psihoterapeutski zdrug Zvonimira Šeparovića? I tko će u ime tog sustava realizirati prijetnju stožernoga trusta mozgova da će – osim Documente i srodnih udruga – »biti obrađeni i oni koji lažno čitaju međunarodne dokumente i onda uznemiruju javnost«? Onaj kome to prepusti Vijeće za domovinsku sigurnost?

   Vidi li Kolinda Grabar-Kitarović to svoje Vijeće u ulozi generatora društvene retardacije nalik onoj iz devedesetih, kada je javni linč nad medijima i civilnim udrugama za zaštitu ljudskih prava bio omiljeni dvorski sport na Pantovčaku? I je li nam vukovarski Stožer o tom sigurnosnom preustroju Republike Hrvatske i njegovu inkvizicijskom poslanju zapravo rekao sve ono što nam je predsjednica namjeravala zatajiti?