Dobru je kašu Vlada zakuhala u državnim i javnim službama. Iz nje se sada pokušava izvući na što elegantniji način, ako je to uopće moguće. Sa sindikatima pokušava sklopiti nagodbu ne bi li izbjegla masovnije tužbe za »krivo« obračunate jubilarne nagrade u prošloj godini, a time i plaćanje sudskih troškova, kamata.

   Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (TKU) u prosincu 2012. godine potpisalo je šest od 10 sindikata članova sindikalnog pregovaračkog odbora. Istih šest sindikata potpisalo je Dodatak I TKU-a kojim se u 2013. godini dio materijalnih prava privremeno ograničava. Kako četiri od 10 sindikata dokument nisu potpisala i kako pored TKU-a postoje i granski kolektivni ugovori, Vlada je najprije pristupila primjeni zakona o uskrati isplate božićnice i regresa, a potom od travnja prošle godine i zakona o uskrati dodatka na plaću od 4, 8 i 10 posto, ovisno o godinama staža radnika.

   Godinu dana kasnije Vlada je opet pregovarala sa sindikatima, ovog puta kako bi se privremena ograničenja rastegnula i na 2014. godinu. No, ovog puta proširio se krug sindikata koji na Dodatak II TKU-a nisu željeli staviti svoj potpis. Tako su taj dokument, kojim se opet regulira pitanje božićnice, regresa, osnovice jubilarne nagrade, dnevnice, parafirala svega dva sindikata.

   Za TKU i Dodatak I je, dakle, pregovaralo 10 sindikata. Potpisalo ih je šest. Četiri sindikata ostavila su si prostor za poduzimanje pravnih radnji protiv poslodavca. Onda je iduće godine Vlada nastavila pregovarati sa šest sindikata potpisnika TKU-a i njegovog prvog dodatka. No, i od tih šest četiri su otpala. Drugi dodatak TKU-u potpisala su svega dva sindikata. Dva, od početnih deset. Odnosno, dva od šest potpisnika TKU-a. Dovoljno za uspjeh?

   Od trenutka potpisivanja Dodatka II otvaralo se pitanje zakonitosti dokumenta. Sindikati su upozoravali kako je on pravno neutemeljen, da ne vrijedi jer da bi bio pravovaljan na njega su trebali pristati svi potpisnici TKU-a. A to se nije dogodilo. Vlada ga je do prije nešto vremena smatrala pravovaljanim dokumentom, ali su onda počele pristizati prve presude u korist radnika kojima je u 2014. godini jubilarna nagrada isplaćena po osnovici od 500 kuna umjesto 1.800. A osim toga, u dijelu službi sam je poslodavac radnicima isplatio jubilarku prema punoj, a ne umanjenoj osnovici. Bio je to signal Vladi da je vrag odnio šalu i da su nešto naopako napravili, pa bi to naopako trebalo ispraviti sa što manje žrtava. Pa sindikatima nudi odricanje od štednje na jubilarnim nagradama. Retroaktivno za prošlu godinu, ali i za tekuću i iduću godinu jer zna da će danas teško ispregovarati bilo kakvo smanjenje prava i s onim sindikatima koji su njenoj politici štednje dali šansu.

   Pristane li svih šest sindikata, potpisnika TKU-a na nagodbu onda će se ona primjenjivati i na državne službenike i namještenike. Ne pristanu li svi, sindikati će utužiti razliku jubilarne nagrade. Tako će i kazniti poslodavca stvarajući mu dodatni trošak jer će morati platiti sudski postupak i kamate. No, u tom će slučaju državne službe ostati zakinute jer oni nemaju osnova za pokretanje spora protiv poslodavca. Sve u svemu, popriličan kaos koji je nastao prije svega zbog ponašanja poslodavca. Naknadom pameću on odustaje od politike – što smo odlučili to ćemo provesti. Takva prepotentna politika, pokazuje se na slučaju javnih i državnih službi, može imati dalekosežne posljedice.