Jako talentirani centarfor milanskog Intera, Argentinac Mauro Icardi, nedavnom je izjavom izazvao ogorčenje navijača. Otkrio je, naime, da ga nogomet uopće ne zanima i ustvrdio pritom da ima još puno igrača poput njega.

Jedan od takvih je, primjerice, kamerunski reprezentativac Benoit Assou-Ekotto, koji je na prošlogodišnjem Mundijalu nastupio protiv naše reprezentacije. »Igram nogomet samo da bih zaradio novac i olakšao sebi život«, priznao je Assou-Ekotto prije nekoliko godine dok je bio član londonskog Tottenhama.

   Ovakvi trenuci iskrenosti užasavaju navijače koji žive za nogomet. Oni ne žele da igrači samo odrađuju na terenu ono za što su plaćeni, nego od njih očekuju strast kakvu sami osjećaju prema profesionalnom nogometu.

   Takav je i predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko kad je u pitanju Hrvatska. On je, po svemu sudeći, uvijek sanjao o samostalnoj hrvatskoj državi. Prije 1990. godine, Karamarko, rođen 1959., od 0 do 24 sata samo je maštao o Hrvatskoj, to je bio njegov bijeg od surove jugoslavenske stvarnosti.

I danas predsjednik HDZ-a liježe i ustaje s mišlju na Hrvatsku. Sve ostalo krajnje mu je sporedno, za Karamarka postoji Hrvatska i samo Hrvatska. Fanatično je voli, kao navijač s Kop tribine svoj Liverpool.

Zato Karamarko ne razumije sunarodnjake koji nemaju iste emocije za domovinu. Uvjeren je da bi je svi morali voljeti jednakim intenzitetom i procjenjuje da će tako i biti za generaciju ili dvije, dakle negdje sredinom stoljeća, ili nešto malo kasnije.

Za Karamarka nije dovoljno ako netko tek savjesno obavlja svoj posao i poštuje hrvatske zakone. Svatko mora ljubav prema Hrvatskoj pokazivati snažnim gestama, glasovanjem za HDZ, stavljanjem ruke na srce kad svira »Lijepa naša«, podrškom Đuri Glogoškom, zalaganjem za kažnjavanje pogrešnog stava o Domovinskom ratu, odlascima na Thompsonove koncerte, nošenjem u novčaniku slike Kolinde Grabar-Kitarović… To su prave manifestacije domoljublja, a ne pošten život u skladu sa zakonom.

   Ako hrvatski političar nije u stanju usred noći izrecitirati sastav prvog predsjedništva HDZ-a, to je Karamarku znak ozbiljnog pomanjkanja patriotizma, »animoziteta, distance i cinizma u odnosu na Hrvatsku«.

Političar s takvim nedostatkom onda i ne može učiniti ništa dobro za svoju državu. Stoga Karamarko stalno predbacuje pripadnicima današnje vlasti da ne vole Hrvatsku, na način na koji je to jedino moguće.

   Ali, šef HDZ-a nije u tome nimalo originalan. Desničari širom svijeta često protivnike optužuju da su slabi domoljubi. »Ne vjerujem da predsjednik Obama voli Ameriku«, izjavio je prije mjesec dana Rudy Giuliani, nekad uspješan gradonačelnik New Yorka.

Razlika je u činjenici da je Giuliani nakon toga dao brojne intervjue kako bi objasnio da nije baš tako mislio. Kad Karamarko izgovori da Zoran Milanović i SDP ne vole Hrvatsku, niti ga se posebno zbog toga kritizira, niti se on sam ima potrebu opravdavati.