Sve su veći izgledi da Grčka izađe iz eurozone, što bi izazvalo traumatične posljedice za tu državu i cijelu Europu. Na to je ovih dana upozorio britanski ministar financija George Osborne, tvrdeći da se sve države koje su prihvatile euro, pa i one koje nisu, trebaju pripremiti za takvu mogućnost, jer je rastuća netrpeljivost između Atene i njezinih kreditora postala gotovo »opipljiva«. 

   Velike njemačke banke još su u veljači počele provoditi interne vježbe za izvanrednu situaciju, kako izlazak Grčke ne bi dočekale nespremne. Prema pisanju Spiegela, njemačka vlada nije sklona odlasku Grčke, ali želi tu opciju zadržati kao sredstvo za pritisak na Atenu, kako bi grčku vladu natjerala na nastavak politike nemilosrde štednje. Atena tu politiku više ne želi. Promatrači vjeruju da je dogovor između Grčke i kreditora na čelu s Njemačkom gotovo nemoguća misija. Pitanje je mjeseci, kažu, kad će grčke vlasti morati otići iz eurozone i vratiti drahmu, čije je tiskanje navodno u pripremi. 

   Drugim riječima, eurozona je opet u krizi, kao 2011. godine. No, lideri 19 članica eurozone na čelu s Njemačkom – koji su 2011. odustali od izbacivanja Grčke iz članstva, bojeći se da bi to izazalo financijski potres i slom cijele monetarne unije – danas smatraju da su spremniji za takvu varijantu. Vjeruju da posljedice izlaska Grčke mogu držati pod kontrolom, jer su poduzeli mjere za jačanje otpornosti EU-banaka na šokove. 

  Najvažniji financijski amortizer protiv šoka osigurao je guverner Europske središnje banke (ESB) Mario Draghi. Upravo je krenuo s monetarnim popuštanjem, odnosno ubrizgavanjem injekcije od 1.100 milijardi eura u financijski krvotok eurozone. Službeno, to ima za cilj spriječiti deflaciju i potaknuti gospodarstvo. No, upućeni znaju da to ima dodatnu svrhu. U slučaju izlaska Grčke, puštanje obilja novca na tržište spriječit će divljanje kamata i ponavljanje straha od lančanog bankrota država iz 2011. i 2012. godine, kad su i Hrvatskoj kamate na dugove skočile na osam posto. 

   Nevolja je, međutim, što izlazak Grčke ne bi imao posljedice samo na financijskom polju. To će izazvati politički šok, koji će otvoriti vrata za postupni odlazak ostalih prezaduženih država iz eurozone, poput Italije, Španjolske, Portugala. I njima je euro, koji su nepromišljeno prihvatile prije 15-ak godina, srozao konkurentnost i izazvao slične probleme, zasad blaže nego u Grčkoj. Odlazak Grčke može pokrenuti raspad Europske monetarne unije i propast eura, kao i političke podjele u Europi. 

  Štoviše, očajna vlada u Ateni najavljuje mogućnost obraćanja Rusiji za financijsku pomoć. To bi poremetilo geopolitičke odnose, oslabilo EU i NATO u trenutku zaoštravanja odnosa s Rusijom zbog Ukrajine. Na to upozoravaju američki političari. Washington stoga želi da EU popusti grčkoj vladi. Teško je predvidjeti kako će se okončati sukob između Grčke i Bruxellesa, iza kojeg stoji Berlin. Ali izvjesno jest da će politika štednje postupno posustajati i da će kreditori na čelu s Njemačkom, koliko god se tome odupiru, morati na kraju otpisati dio duga ne samo Grčkoj nego i ostalim prezaduženim članicama EU-a. Grčka u svojim dužničkim problemima nije sama.