NL arhiva
Čini se da Vlada traži ublažavanje proračunskih rezova u povoljnom trenutku. Neovisno o izborima, opravdano je pitanje zašto Hrvatska ne bi tražila omekšavanje štednje, kad je isto zahtijevala i Francuska. Europska komisija je Parizu već drugi put u nekoliko godina progledala kroz prste i produljila mu rok za spuštanje deficita ispod tri posto. Ako je Komisija bila blaga prema Parizu, može se očekivati i blagost prema Hrvatskoj.
Ako Komisija ne bi popustila Hrvatskoj, moglo bi se zaključiti da ima dvostruke kriterije: svoje mišiće jača na malim državama, a velikima omogućuje kršenje pravila. To bi moglo naići na revolt u Hrvatskoj, a neki bi zasigurno otišli i korak dalje. Protumačili bi da se Europska komisija miješa u predizbornu kampanju u Hrvatskoj, jer otežavanjem položaja vladajućoj koaliciji utječe na promjenu vlasti u zemlji.
Osim toga, Vlada i Europska komisija očekuju da će Hrvatska ove godine napokon izaći iz recesije, barem za mrvicu. Ako Vlada nastavi kresanje proračuna, odnosno javne i osobne potrošnje, onako kako to Komisija sada traži, smanjit će mogućnost da hrvatsko gospodarstvo pomoli glavu iznad vode. Poznato je da nemilosrdna štednja ne potiče gospodarski rast, već dovodi do gospodarskog pada i cementiranja krize.
Da je drukčije, mediteranske zemlje poput Portugala, Španjolske, Italije i Grčke davno bi izašle iz krize. Ne bi već pet godina hodale po dnu bunara, uz masovnu nezaposlenost, nezadovoljstvo i besperspektivnost stanovništva.
Međutim, bude li Komisija ostala prema Hrvatskoj nepopustljiva, ni to ne mora loše završiti. Svako zlo može pridonijeti nečemu dobrom. To može otrijezniti političke stranke i potaknuti ih da konačno – radi izlaska Hrvatske iz krize – potraže neka vlastita, kreativnija rješenja od sadašnjih birokratskih, uniformiranih i jalovih direktiva iz Bruxellesa, koje su skrojene po mjeri kreditora.