Na valu ucjena iz Savske 66, stiglo je već mnoštvo zahtjeva za povećanja braniteljskih prava. Ukupno uzevši, riječ je o upravo šokantnim apetitima i apsolutno nevjerojatnom stavu da je Hrvatska dužna financirati nove i nove prohtjeve, bez obzira koliko oni stavljali veteransku populaciju u nadređen položaj prema svima ostalima u društvu. Kad bi se usvojilo sve što se traži, to bi porezne obveznike koštalo ne više šest, nego 20 milijardi godišnje, kaže ministar Matić.

   Takav basnoslovni novac, šestinu državnog proračuna, ne može danas odvojiti nijedna vlast, ali čak i da može, ne postoji način da se to objasni javnosti.

   Jednom treba reći da samim time što je netko bio branitelj, nije postao ni vredniji, ni važniji od radnika, studenta, znanstvenika, vozača tramvaja, liječnika, učitelja, seljaka i umirovljenika. Nije normalno da ratne mirovine budu dvostruke od mirovina građana koji za ta tuđa povlaštena primanja moraju zaraditi.

   Kad je 42 posto svih plaća u Hrvatskoj manje od 3500 kuna mjesečno, a 65 posto radne snage »vrijedi« manje od 5000 kuna, također nema smisla, niti je opravdano davati bilo kojoj izdržavanoj kategoriji financijska prava toliko nesrazmjerna u odnosu na standard opće populacije.

   Ponovimo po milijunti put da je naša obveza osigurati financijsku i svaku drugu pomoć onima koji su u ratu izgubili radnu sposobnost. Ali neka nam Glogoški kaže u kojoj se to zemlji, osim u ovoj, iz javnih sredstava grade stanovi koji se u trajno vlasništvo poklanjaju svima kojima je priznat status HRVI.

   Nekima jako domoljubno zvuči kad se iz šatora galami da vlast i društvo ne čuvaju »dignitet hrvatskih branitelja«.

   Ali samo je Ministarstvo branitelja predalo od 1998. do danas 7222 stana ratnim vojnim invalidima i obiteljima poginulih branitelja. No tih ukupno 450.000 kvadratnih metara samo su dio priče, budući da stanove i dandanas dodjeljuju i MORH, MUP, APN, Državni ured za obnovu i stambeno zbrinjavanje te lokalne jedinice.

   Nisu li za to glasali zastupnici političkih stranaka? I nisu li za ta i sva druga veteranska prava morali svih ovih godina osigurati novac anonimni ljudi koji su i sami drhtali za egzistenciju svoje djece na vjetrometinama privatizacije, tranzicije, stečajeva i otpuštanja?

   Dakle, optuživati društvo za nemar prema braniteljima poseban je tip bezobrazluka. Upravo kao i tražiti da porezni obveznici preuzmu na skrb još mnogo širi krug braniteljske populacije nego sada, te da se tim skupinama zasvagda osiguraju nove naknade, porezne olakšice, bescarinski uvoz, prava prvenstva, otpisi dugova prema državi, povlastice za već odraslu djecu itd.

   I zato nema baš nikakvoga straha da Karamarko i Brkić, kao strojovođe Šatora, samo čekaju da dođu na vlast pa da te zahtjeve prihvate. Mogli bi onda samo državi staviti ključ u bravu, a da se o jednakosti građana i ne govori. To i sami jako dobro znaju.

   Scenarij je, međutim, taj da će HDZ predati u proceduru ustavni zakon, kao što najavljuje Željko Dilber. No, bit će to samo obmana namijenjena iznuđivanju izbornih glasova. HDZ, naime, ispravno računa s tim da će zakon propasti jer nemaju dvotrećinsku većinu da ga podrži, kao što je opet neće imati ni ako HDZ na zimu pobijedi na izborima.

   Ovako ili onako, ostajemo, znači, na sadašnjih šest milijardi. Nikome ni jedna kuna više nakon cijelog ovog prijetećeg militarističkog igrokaza.